Jovan Nikolaidis

Valdinos

         

O piscu:
Jovan Nikolaidis je pisac grčkog porijekla, rođen u Crnoj Gori, na obali Jadrana, koji je veliki dio svog života proveo u Sarajevu gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu. Rat ga je potjerao u rodni
kraj, Ulcinj, gdje piše i gdje je urednik časopisa za kniževnost i kulturu, PLIMAplus što okuplja oko sebe kvalitetne majstore pera iz bivše Jugoslavije i izlazi već četrnaest godina u okviru izdavačke kuće PLIMA na čijem se čelu nalazi takođe pisac, Jovan Nikolaidis. Autor desetak knjiga, kako romana i poezije, tako i eseja.

 

VALDINOS

Ja ne mogu umrijeti. Vječan sam. Beskrajan. Za užas takvog saznanja kriv je događaj koji se zbio prije nekoliko stotina godina, kada me, dok još u sebi nisam ni mogao naslutiti rasap ćelija, ujela zmija – zaštitnica Viline vode; vidjevši potom, vremenom, prolaznost oko sebe, a da u njoj duhom i tijelom nisam stao učestvovati, pokušavao sam da se ubijem. Nije mi uspijevalo. Jer to, da sam vječan, smatram kaznom onoliko koliko bi za druge takva vječnost darovnica bila. Da umrem – to bi za me bio dar radi koga bih platio svime što imam. Ali nikad ne gube oni koji žele da izgube, niti oni koji su gubitak zaslužili. Kasnije, vječnost sam prihvatio, nikad je ne smatrajući darom. Zmija je, naime, svojim otrovom u tolikoj mjeri usporila moje starenje da niko oko mene nije mogao da objasni takvu nepromjenljivost tijela pred godinama koje odmiču, niti krijepost duha kojom sam i mlade znao da zanesem. U ništavilo su odlazili svi meni poznati a mijene generacija izazivale su iskren bijes. Moji dragi davno bijahu otišli, te kidisah više puta na svoje vene, ubadah srce oštricom palastura.
Iz poderotina i uboda krv nije tekla, rane su se brzo same zatvarale, zacjeljujući umah. Svi načini da skončam izgledahu mi smiješni – postao sam neranjiv. A takvi, u početku užasnuti, postanu vremenom ravnodušni.
Bijaše mi na najdirektniji način poručeno: ti traješ da svjedočiš. Mi sudimo. Tako sam postao kroničar Valdinosa. Rekoše mi da priču počnem od dana kada sam se sa ocem nastanio u uvali, a otad do u nedogled budućnosti dok budem htio. Sada i hoću time da se bavim. Jer, nisam lišen zaključivanja, koga obično, vječni, gube.