O autoru:
Stefan Ivanov rođen je 1986. u Sofiji. Studira filozofiju na Sofijskome sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Prvu zbirku poezije Četiri sekunde ljubičasto objavio je pod pseudonimom Siv Anov 2003., a drugu Ginsberg protiv Bukowskog u publici godinu poslije. Tekstove je objavljivao u časopisima Intro, Hustler, Egoist, vodiču Jedna sedmica u Sofiji te novinama Sada, Kultura Književne novine i dr.
Ksenija Banović, Travnik (1975), diplomirala na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u u Zagrebu,specijalizirala bugarski jezik i književnost na Sofijskome sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji, Bugarska, gdje je bila lektor hrvatskoga jezika. Prevodi bugarsku poeziju i prozu.
prevod: Ksenija Banović
SLOBODAN PAD
sanjao sam da te pozivam na vrtuljak
visoko nad zemljom
ti si mi rekla da imaš ljubavnika
s čistim imenom
to mi je trebalo biti jasno
ja sam rekao
čisti i jasni ima djevojku
ti si rekla
da
to sam ja
jednostavno kad sam s njim
postajem druga
počeo sam kidati i bacati
šećernu vunu
na zemlju
djeca
kakvu nikada nećemo imati
su je hvatala
da nestane bestraga
iza njihovih malih nevinih osmijeha
MELENKOLIJA U METROU
djeca izgovaraju abecedu
dok postavljaju slova
pogrešnim redoslijedom
muškarac puni lulu
duhanom koji silno
miriše na trešnju
ostali su zabili pogled
u pod prozor
u telefon i knjige
dvojica muškaraca
se smiju
ljube se u obraze
ona stišće ruke
gleda unutra
do kraja dna očiju
vidi nekoga
koji nedostaje
stišće jače
košćice pobjeljuju
pokušava ga ne ispustiti
iako je odavno krenuo
miče desnu nogu
u crnoj cipeli
poput nezadovoljne učiteljice podcrtava
očitu grešku
u knjizi života
i silazi na sljedećoj stanici
PRIJE ZIME
stendhal piše u crvenom i crnom
da politika kvari dobar roman
kao što pucanj iz pištolja ubija koncert
ponavlja iste riječi u parmskom kartuzijanskom samostanu
u nedjeljno jutro
politike i paljbe
je pošteđen
iako se paketić s umakom za salatu
otvorio neočekivano brzo
i porazio moju torbu jaknu košulju i lice
nauštrb hladne šake zelenjave
razrijeđene krutonima rajčicama i piletinom
postupio sam poput kožne torbe
koja oblizuje gustu tekućinu
i zaboravi na nju
starije žene koje se peku u parku
sjedeći na metalnim stolcima
ne gledaju poput razočaranih riba
čije želje ne može
zadovoljiti nijedan smrtnik
grudi im se podižu
od zaboravljenog spokoja
dubokog disanja
kad bi netko popodnevu predložio
ono ne bi odbilo
čuti adaggio Mozartova
koncerta za klarinet
i prebacilo bi sjenovite stranice
knjige koja mu je u sjećanju ostavila
samo naslov i nejasne konture
koje mu ponekad ispunjavaju misli
stariji Talijan
sjedi do mene
s naramenicama na nacrtane guske
sa svojim štapom s glavom hrta
nije lovac
ne čeka ga progon
promatra fontanu
grli svoju ženu
|