Stefan Ivanov

Mlada bugarska poezija

         

O autoru:
Stefan Ivanov rođen je 1986. u Sofiji. Studira filozofiju na Sofijskome sveučilištu Sv. Kliment Ohridski. Prvu zbirku poezije Četiri sekunde ljubičasto objavio je pod pseudonimom Siv Anov 2003., a drugu Ginsberg protiv Bukowskog u publici godinu poslije. Tekstove  je objavljivao u časopisima Intro, Hustler, Egoist, vodiču Jedna sedmica u Sofiji te novinama Sada, Kultura Književne novine i dr. 


Ksenija Banović, Travnik (1975), diplomirala na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u u Zagrebu,specijalizirala bugarski jezik i književnost na Sofijskome sveučilištu "Sv. Kliment Ohridski" u Sofiji, Bugarska, gdje je bila lektor hrvatskoga jezika. Prevodi bugarsku poeziju i prozu.



prevod: Ksenija Banović

SLOBODAN PAD

sanjao sam da te pozivam na vrtuljak
visoko nad zemljom
ti si mi rekla da imaš ljubavnika
s čistim imenom
to mi je trebalo biti jasno

ja sam rekao
čisti i jasni ima djevojku

ti si rekla
da
to sam ja
jednostavno kad sam s njim
postajem druga

počeo sam kidati i bacati
šećernu vunu

na zemlju
djeca
kakvu nikada nećemo imati
su je hvatala
da nestane bestraga
iza njihovih malih nevinih osmijeha

 

MELENKOLIJA U METROU

djeca izgovaraju abecedu
dok postavljaju slova
pogrešnim redoslijedom

muškarac puni lulu
duhanom koji silno
miriše na trešnju

ostali su zabili pogled
u pod prozor
u telefon i knjige

dvojica muškaraca
se smiju
ljube se u obraze

ona stišće ruke
gleda unutra
do kraja dna očiju
vidi nekoga
koji nedostaje
stišće jače
košćice pobjeljuju
pokušava ga ne ispustiti
iako je odavno krenuo

miče desnu nogu
u crnoj cipeli
poput nezadovoljne učiteljice podcrtava
očitu grešku
u knjizi života

i silazi na sljedećoj stanici

 

PRIJE ZIME

stendhal piše u crvenom i crnom
da politika kvari dobar roman
kao što pucanj iz pištolja ubija koncert
ponavlja iste riječi u parmskom kartuzijanskom samostanu

u nedjeljno jutro
politike i paljbe
je pošteđen

iako se paketić s umakom za salatu
otvorio neočekivano brzo
i porazio moju torbu jaknu košulju i lice
nauštrb hladne šake zelenjave
razrijeđene krutonima rajčicama i piletinom

postupio sam poput kožne torbe
koja oblizuje gustu tekućinu
i zaboravi na nju

starije žene koje se peku u parku
sjedeći na metalnim stolcima
ne gledaju poput razočaranih riba
čije želje ne može
zadovoljiti nijedan smrtnik

grudi im se podižu
od zaboravljenog spokoja
dubokog disanja

kad bi netko popodnevu predložio
ono ne bi odbilo
čuti adaggio Mozartova
koncerta za klarinet
i prebacilo bi sjenovite stranice
knjige koja mu je u sjećanju ostavila
samo naslov i nejasne konture
koje mu ponekad ispunjavaju misli

stariji Talijan
sjedi do mene
s naramenicama na nacrtane guske
sa svojim štapom s glavom hrta

nije lovac
ne čeka ga progon

promatra fontanu
grli svoju ženu