JOSIP OSTI
Josip Osti je ex-jugoslovenski, bosanski i slovenački pisac o kome ćete pročitati više u ovom broju Sehare.
K A L E I D O S K O P
Ovaj izbor 100 haiku pjesama iz istoimene knjige, koja je, u mom prijevodu sa slovenskog jezika, na kojem je napisana, kao i sve moje pjesničke zbirke od 1997. godine, izašla u Crnoj Gori (OKF-Otvoreni kulturni forum,,Cetinje, 2015), kao i tu knjigu, u kojoj je oko 850, od preko 1000 haiku pjesama koje sam dosad napisao, posvećujem ženi Barbari Šubert, s kojom sam (i misleći na nju) proživio mnoge vesele i žalosne, a najčešće čudesne trenutke u našem tomajskom domu i vrtu, te dr. Urški Lunder, koja joj je pomogla umrijeti bez bolova, a meni živjeti s njima, od tada do danas. Kao i kaleidoskopu – mojoj najdražoj igrački u djetinjstvu. Izbor sam, kao i knjigu, mada u njemu izostavljam naslove zbirki, od 2007.-2015., u kojima su haiku pjesme bile objavljene, složio sam od u mrežu jezika uhvaćenih krhotina uspomena, viđenog, doživljenog, sanjanog… A čitatelj/čitateljka može te pjesme, poput raznobojnih stakalaca u kaleidoskopu, slagati na mnogo drugih načina, u nove i drugačije šarene arabeske.
Autor
Groblje. Na njega
sniježi suho lišće.
I na crvendaća.
*
Padaju zvijezde!
Možda i ona na kojoj smo
nas dvoje.
*
Snovi o vjetru.
O lastavicama na lađi
koja prevozi snijeg.
*
Otac je mrtav.
Nosim njegove cipele.
Hladne su kao grob.
*
Gledam. Slušam.
Siromašan sam, istodobno bogat.
Živim haiku.
*
Poslije duge noći
zora novog jezika.
Na njemu već šutim.
*
Budim se pored
tebe i Vezuva još
neprobuđenog.
*
Kraška tišina.
Lijepa je. Prelijepa. Kao
glasovi djece.
*
Svemirski vjetar
zatrese crnu krošnju.
Padaju zvijezde.
*
Cijeli svijet u kapi
rose po vlati trave
klizi nadolje.
*
Toliko si puta
bila gola, a ostala
lijepa tajna.
*
Sjećam se
i zaboravljam istodobno
na dva jezika.
*
Ljepota vrta
otvori kućna vrata.
Bura ih zatvori.
*
Po tom vrtu u
pjesmama šetat ću
i poslije smrti.
*
Ljudskom mraku sam
zahvalan što me je
prosvijetlio.
*
Moj čudesni vrt
zrcali se u snovima i
još je stvarniji.
*
Ponočni vjetar.
Drveću se diže
kosa od straha.
*
Čitam knjigu
koja je sanjala da su je
nekoć spalili.
*
Suho lišće se
šeta po vrtu. Na
bodljama ježa.
*
Tomajsko sunce
izlazi i zalazi
u tvojim očima.
*
Prosjak sam. A nisam
siromah. Imam veliku
riznicu ljubavi.
*
Postoje trenuci
kad su za mene svi pjesnici
samo jedan pjesnik.
*
Opisujem ono što
vidim. Vidiš li ti
ono što opisujem?
*
Mada kažemo:
kiša, svaka kaplja pjeva
samo vlastitu pjesmu.
*
Svu noć sam pokušavao
napisati haiku.
Dočekao sam zoru.
*
Lastavice idu
na jug. Mahovina na sjever. Ja
stojim i gledam.
*
Zimska idila!
Snijeg je prekrio grobove
i ruševine.
*
Čujem ono što govoriš,
pjesniče, mada usta
punih zemlje.
*
Jednu knjigu neću
pročitati do kraja. Ne znam
samo koju.
*
Groblje.
Na njemu je danas najviše
mrtvog lišća.
*
Tuga bjegunca –
pisamce s markom iz
rodne države.
*
Bila su vremena
kada su samo policajci
čitali liriku.
*
Čuje se pucanj.
Ako i nema mrtvih,
rana je u zraku.
*
Beskonačnu tajnu
kozmosa obuhvate
samo oči djece.
*
Crno brašno. Vrijeme
melje i pšenicu i
mlinara i mlin.
*
Sve ima svoju
sjenu. Tama svjetlo.
A smrt život.
*
Kažu da je
mreža prazna. A ja
u njoj vidim mjesec.
*
Cijelu noć lavež psa
ne nalazi izlaz iz
iz dubokog mraka.
*
Iza svjetskih
putnika odavno su već
zarasle staze.
*
Na Cézannovu
jabuku je sljetjela,
zujeći, pčela.
*
Gleda me slijepac.
Onako kao što ja gledam
ono nevidljivo.
*
Gledam i pišem.
Ja sam ono što vidim.
Tko mene gleda?
*
Izgubljeno dijete.
Sjeme glicinije na
asfaltnoj cesti.
*
Prva pahuljica
pala je na krila
posljednje lastavice.
*
Grana jabuke
kuca na kućna vrata.
Vani mrzne.
*
Ptica sam. Pjevaćica.
Kada ugledam krv, kričim:
Probudi se, svijete!
*
Nijedne ptice.
U zraku vidim samo jedno
pero, koje leti.
*
Kakav cvijet! Gledam ga
očima djeteta
i starca istodobno.
*
Pomaknem kamen.
Posadim magnoliju.
Svijet nije više isti.
*
Slomljena grana.
Iz rane kapa smola.
O, kako miriše!
*
Osjećam se
velikim, kada sam malen
pred sićušnim mravom.
*
Koraci stonoga
odjekuju u tihoj
kraškoj ponoći.
*
Miris bagrema
ide preko ograde i preko
državne granice.
*
Neka me preraste
mala pjesma, kao malo
sjeme jabuku.
*
Legnem pored
Večernjače, probudim se
pored Zornjače.
*
Proljeće je i
mačak i ja prepuni smo
ljubavnih rana.
*
Krekeću žabe.
Noćas, kao u vrijeme
Aristofana.
*
Začarali su me
boje i mirisi.
Ne budite me!
*
Ispovijedam se
svaki dan. Isto kao ptice
i cvijeće. Suncu.
*
Svijeća i olovka su
dogorjele. Snujem
pjesmu u mraku.
*
Srce je peta
strana svijeta. A duša
pero godišnje doba.
*
Dozrijevam s
plodovima na drveću.
Za poljubac smrti.
*
Pjesma je vrt. U
njoj riječi cvjetaju
i umiru.
*
Rastu pupoljci
mladog božura kao
prsa djevojčice.
*
Čujem zvona.
Trešnje su u bijelim
vjenčanicama.
*
U tišini na
Krasu čujem i
cvijet kada se otvori.
*
Hvala ti, cvijeće!
Samo ljudi me rane,
ti me liječiš.
*
Kažu da je
proljeće! A u meni je
još uvijek zima.
*
Vrata. Hoću li ih
posljednji put otvoriti ili
za sobom zatvoriti?
*
Gdje žive još
nerođeni? Tko je sve
umro prije rođenja?
*
Između vinograda
put do groblja.
Nema puta natrag.
*
Sunčan oktobar.
Zlati se tvoja urna
u mojim rukama.
*
Spavam sam. A ti kao
nekada vučeš jorgan
na svoju stranu.
*
Nekada sam sadio
cvijeće za tebe, a sada ti
palim svijeće.
*
I dalje spavamo
zajedno. Grijem te, mada
znam, da je uzalud.
*
Oživi mrtva
grana, kada na njoj pjeva
zaljubljeni kos.
*
U bolnici
miluješ umiruće,
a kod kuće mene.
*
Mnogo ih je
pred tobom umrlo samo
ja sam oživio.
*
Svaki naš poljubac
za mene je haiku i
volim pisati takve.
*
Sam pod kišobranom.
Ljepše mi je bilo bez
njega – s tobom.
*
Noćas nećemo
pominjati ljubav.
Samo se ljubiti.
*
Ležim pored tebe,
koja tiho dišeš i znam
da još nisam sam.
*
Sanjam da sam u
San Diegu, ti tamo da si
u Tomaju.
*
Kad smo zagrljeni
imamo jednu sjenu.
Ta je duginih boja.
*
Oblaci – dijelovi
naše odjeće, koje smo
bacili u zrak.
*
Ono što se
nama događalo je
haiku roman.
*
Neka te, kada me
ne bude, strasno ljube
more i sunce.
*
Najljepše pjesme sam
napisao prstom
po tvojoj koži.
*
Na zemljovidu
tvoga tijela sam
svaki put kao Kolumbo.
*
Ni u snježnoj
pustinji nisam sam, jer
si ti u meni.
*
Nismo anđeli.
Usprkos tome plešemo na
vrhu igle.
*
Želim vječnu
zimu. Tada bi bili
stalno zagrljeni.
*
Nije se zaustavilo vrijeme.
Samo se nas dvoje – dvije kazaljke,
ljubimo.
*
Dijete Zapada –
svaki dan sve više postajem
starac Istoka.
*
Kada budem zalazio,
sunce će izlaziti.
Idem mu ususret.
*
Koliko pahuljica!
Toliko nježnih riječi
spasilo bi svijet.
*
Nitko ne kuca
sred noći – padaju
jabuke na zemlju.
*
Čekam. I ako
ne dođeš bilo te je
lijepo čekati.
*
Krug je začaran.
Ja volim život, a smrt
voli mene.
*
Već čujem vjetar
koji svira na svirali
od moje kosti.
*
Možda se pjesama,
koje nisam napisao,
sjeti drugi pjesnik.
Napomena autora
Moji prijevodi se, kao obično, kada se radi o prijevodima haiku pjesmama, ne pridržavaju njihove klasične forme, ali, kao što je to često i pri pisanju suvremenih haiku pjesama japanskih pjesnika, nastoje očuvati duh haiku pjesništva. A pri tom ne izdati duh moje poezije uopće. A čini mi se, da bih za svoje pjesme mogao reći slično, ako ne i isto, što je rekao za svoje estonski pjesnik Jaan Kaplinski: »Moje pjesme često nisu pjesme; dijelovi su neke duge ljubavne izjave svijetu, dug pjesnički spisak ljudi i stvari koje volim.«
|
|
