Ljubica Ostojić

Bisera Alikadić:
Z V I J E Ž Đ E   T I K A V A

         

O autoricama

Ljubica Ostojić, rođena u Beogradu 1945, bosanska je pjesnikinja i dramaturg koja piše na hrvatskom jeziku. Diplomirala je na uporednoj književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; radila je kao dramaturg u Pozorištu za mlade, u Sarajevu; od 1994. predaje, u zvanju profesora, na Akademiji za scenske umjetosti u Sarajevu. Autor velikog broja knjiga poezije i drama. Pjesme su joj prevođene na brojne evropske jezike. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine od 1974. i PEN Kluba od 2007.

Bisera Alikadić je rodjena u Podhumu, kod Livna (Bosna i Hercegovina), zastupljena je u više antologija, panorama, izbora bh i ex-jugoslovenske književnosti. Prevođena na mnoge strane jezike ... Prva Bošnjakinja koja je objavila roman (za odrasle). Oba njena romana su adaptirana za radio. Članica je Društva pisaca BiH.


Bisera Alikadić: Z V I J E Ž Đ E   T I K A V A


Riječ je zapravo o Izboru ljubavne lirike ove Spisateljice, bez kronološkog reda i Kronosa općenito. Takav izbor, posve slobodan, ničim omeđen, čak niti ciklusima, /što je često uobičajeno pod svaku cijenu, već kao konvencija,/ naslovima knjiga, godinama tiska, daje jednu novu univerzalnu cjelinu mikro-kozmosa, pjesničkog univerzuma, par exsellence.
Podsjetimo se kako ova Spisateljica piše poeziju i prozu za djecu, napisala je dva uspješna romana nekoć/ pa ih je još za očekivati/, radio-drame, ali kako je ipak njezina osnovna vokacija ono čim je počela i bitno označila svoj književni svijet. U njezinom zamašnom opusu, poezija je dominantna i kvalitetom i kvantitetom.
Zamjetljiva je, u njezinoj poeziji svojevrsna ekspanzija. Bilo da se bavi strašnim ratnim godinama opkoljenog i izmučenog Sarajeva kao dominantnom temom /GRAD HRABROST/, ili Romima /DOK JESAM CIGANKA/ ili fenomenom vremena /KNJIGA VREMENA/, ta ekspanzija je prisutna u više svojih značajki. Pa i naslov ovog novog rukopisa simbolički je vezan za pojam prostora i njegova širenja i osvajanja u vrlo intimnom, lirskom zviježđu.
Jer, per se, ljubav uspostavlja unutarnju koheziju svemira, te joj specifičan element ekspanzivnosti može otvarati samo nove, i još začudnije prostore ovog fenomena. Izbor ljubavne lirike Bisere Alikadić inzistira uparavo ne na pjesmama o ljubavi, već na na pjesmama – ljubavi, dubokih i autentičnih pjesničkih slika, koje izranjaju iz dubina pjesničkog bića. Tražeći i osvajajući vlastiti prostor egzistiranja i djejstva. Silina i iskrenost kojom to čini i postiže je, malo je reći, fascinantna.
Fascinantna i potrebita, posebice u kontekstu suvremenog svijeta, gdje i ljubav postaje upitna. Nježnost, čežnja, istinska žudnja, strast, i toliko toga još što se upisuje u ljudsku dušu, tetovira u biće, sve to kao da gubi prvobitnu moć i izrađa se u vlastitu suprotnost. I zato su, između ostalog, ove i ovakve pjesme potrebite suvremenom čitateljstvu. Da probiju sve obrambene mehanizme koje stvara strah od istinske ljubavi, njezina uzroka i posljedica. Ili barem to pokušaju.
Jer ljubav bijaše, i još je, moćna sila kozmotvorna. Da parafraziramo nešto od njezina općeg simboličkog značenja: ona je reintegracija univerzuma, prijelaz iz kaosa nesvjesnog na svjesno iliti osvješteno jedinstvo kozmičkog reda i poretka. Zagrljaj neba i zemlje iz kog se rađa svijet.
Sjetimo se ponovno, odista može biti korisno, Pelaškog mita o stvaranju Svijeta. One Eurinome, božice svih stvari, koja je podigavši se naga iz kaosa, zaplesala osamljena, po talasima. Dozvala pokretom i erotskim magnetizmom Sjeverni vjetar, koji je opet u obličju Ofiona obljubi. Snijela je sveopće jaje iz kog se izlijegoše sve stvari, kozmički poredak, pa i prvi čovjek. Pa Orfički mit o stvaranju Svijeta u kojemu se od Crnokrile Noći rodi Erot i pokrenu svijet iz mirovanja, te stvori zemlju, nebo , sunce, mjesec…Pa Olimpijski mit o stvaranju Svijeta. I mnogi drugi. Ljubav i erotika svugdje. Ljubavna žudnja i njezino ispunjenje znače općenito snagu, sjedinjenje, povezivanje, a ne suprotno od toga, slaboću, razjedinjenost, djeljenje, i sl.
No vratimo se ZVIJEŽĐU TIKAVA “Bundeve zlatne, svemirskog oblika” (iako nismo nikud od njega ni odlazili). Spisateljica s iznimnom lakoćom prožima mikro i makro kozmos, što i jest u biti stvaranja svijeta pjesme:

“Nebeski sam se raširila.
Bezbroj osa pokrenulo se.
Planeti su se zavrtjeli oko sebe
I sunca.”
Ili
“Ruka na tijelu.
Galaksija u čovjeku.”

Ovo su samo dva primjera odabrana posve nasumice iz mnogih. Pobrojat ćemo i neke sjajne pjesme, koje sad, u novom zviježđu, još jasnije svijetle i zrače:
PJESMA O NJEŽNOSTI; PREPOZNAVANJE EROSA; GODIVA; MJESEČINA, EROTIKA; POZNI OSJEĆAJ; ŽENE KOJE VRIŠTE; MAGNOLIJE; USAMLJENE PLEMENITAŠICE; POBOŽNA PJESMA; NAR; MOLITVA; BESTIJALNI SAN; i druge. Mi ovdje ne govorimo o nepoznatom, već o poznatim pjesmama jedne od najboljih suvremenih bh-pjesnikinja. I to pjesmama koje su sad skupa, u novom izboru i poretku. U novoj konstelaciji nebeskih tijela najbliže nam galaksije.
Vrlo je zanimljiv i ponešto drugačiji unutar ovog, i izbor ZVIJEZDE PADALICE, ponešto različit po strukturi, po nastajanju i funkcioniranju pjesničke slike. Kratke i zgusnute forme. Ali se izvrsno uklapaju u cjelinu, njezinu dinamiku i sazvučja.
Izdvojićemo u ovom tekstu i nezaoblazno

RUŽIČASTO RASPEĆE
Nasred polja, nasred stola,
Lubenica se razdjevičila.
Ljubi se s nebom
I podaje svemu živom.

Namjerno nismo precizirali šta je iz koje knjige i kad objelodanjeno. Iz širokog je pjesničkog i životno dobnog dijapazona ove Spisateljice, nastajalo desetljećima. A doima se posve suvremeno, sad i ovdje živuće punim poetskim životom.
Kao Recenzent pridružila sam se onima koji su s nestrpljenjem i radošću očekivali knjigu: ZVIJEŽĐE TIKAVA, Izbor iz ljubavne lirike Bisere Alikadić. I dočekali smo je, poželivši joj dug i uspješan književni život.