Sonja Stojičić Grujić

Mozart

         

O autorima

Jasna Šamić, rođena u Sarajevu gdje je profesor Filozofskog fakulteta do 1992; jedno vrijeme direktor istraživanja u Francuskom naučnom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg. Autor brojnih knjiga svih žanrova, prevodila sa mnogih jezika na bosanski (srpskohrvatski) i sa bosanskog i osmanskog turskog na francuski jezik. Autor filmova i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku. Živi u Parizu. Laureat nagrade Stendhal za književnost i nagrade Gauchez-Philippot za 2014.

Sonja Stojičić Grujić je rođena u Banjaluci, gdje je završila Filozofski fakultet i gdje i danas živi i radi kao bibliotekar. Zaljubljenik literature, Latinske Amerike i Borgesa – zbog koga je godinama izučavala i španski jezik - , i sama piše prozu i kritike u raznim medijima.


Mozart


Ne volim preporuke „ljetnjih“ knjiga , knjiga za odmor i plažu. Roman „Mozart“, Jasne Šamić, zaslužuje mnogo više od toga da ga umažete pijeskom i uljem za sunčanje. Mozart se čita dok se putuje, negdje daleko, po mogućnosti sami sa sobom..

Volim vozove.
Vozovi su jedinstveni „likovi“ svakog umetničkog djela. Posebni, pomalo zaumni, nose mistiku, ljubav, oproštaje, uspomene i daljine.
Od susreta Ane i Vronskog, „preko“ Doktora Živaga, Orient Ekspresa, noćnog voza za Lisabon, pa sve do djevojke sa teškim koferom koja putuje na fakultet. Noćni vozovi, daleki, snježni.
Kupe voza je vremenska mašina koja se neprekidno vrti ukrug. Ući u kupe voza znači postaviti časovnike i osjećati sve ljude i sve živote koji su prošli tuda, sjedili tu gdje ti sad sjediš.
Od dama u šeširima, sa kišobranima za sunce do tinejdžerki sa dredovima i slušalicama u ušima. Svačiji pogled je isti. Životi, čežnje , sjećanja su različiti, ali je pogled na život koji prolazi izvan šina isti.

Jasna Šamić, „Mozart“.
Ne, nije riječ o Mozartu, nego o vozu koji nosi njegovo ime na relaciji Beč-Salzburg. Njime je Jasna Šamić,književnica, prevoditeljica, intelektualka par excellance, putovala nekoliko puta u sedmici na fakultet u Salzburgu, gdje je radila kao profesorica jezika.
Godine života u „Mozartu“ pretvorila je u sjajan roman , koji se - kako kaže naš narod -„čita u dahu“.
Kupe voza vremenom je postao njena kuća, a likovi koje je svakodnevno viđala postali su mnogo više od bezličnih likova koji sjede preko puta nje. Životne sudbine su tako, još jednom, poslužile kao izvrstan šlagort za priču o ljubavi, ratu, gubitku, putovanjima, preljubama, licemjerju i taštini. Vremenom njeni saputnici postaju sastavni dio njenog života. S vremena na vrijeme kupe voza biće zamijenjen večerima u skupocjenim restoranima, hotelima uz zvuke klasične muzike, najčešće Mozarta i Betovena.
Mozart je i priča o ratu, o Balkanu, o našem mentalitetu, ispričana iskreno , na momente šaljivo. Jasna Šamić je rođena Sarajka, koja je doživjela sudbinu brojnih sarajevskih intelektualaca, „primorana“ da svoje znanje prenosi tamo negdje daleko… Tamo negdje ona je obrazovana žena, doktorantkinja sa Sorbone, profesorica jezika i balkanske civilizacije. Iznutra i izvana, sva je naša, a tako njihova.
Malo ko iz voza zna njeno porijeklo; i da priča bude još zanimljivija, Jasnina „najvjernija“ saputnica iz voza je Talijanka koja je kao član humanitarne organizacije bila u poslijeratnoj Bosni. Bosna joj je ostala u osjećanju samo po ljubavnim anegdotama, iskorištena samo da bi popunila prazne redove biografije. U potpunost lišena empatije prema stradanju , Jasna joj služi kao publika, koja ćutke sluša njenu predstavu. Do samog kraja neće znati da sve priče o ljepoti i stradanju balkanskog čovjeka Jasna itekako dobro zna. Da su sticajem okolnosti ljudi koje je sretala na tom putu Jasnini stari poznanici i prijatelji.
Naša svijest, način kako živimo, volimo i sve ono što jesmo (takvi kakvi jesmo) biće ispričani iz ugla stranca, pomalo hladno i okrutno. „Mozart“ je stilski savršena simbioza metafora, humora , i prikrivene ironije.
Ljudi koje sreće u vozu su mahom pseudo - intelektulci, sa više ili manje izraženim kompleksom boga. Jasna, koja nije dio tog svijeta a opet savršeno dobro u njemu balansira, uspjeva,kao treće lice ,savršeno predstaviti njihove karaktere. Na momente shvatite da je to na neki način jedna različita intelektulna postavka „nas i njih“.
„Mozart“ je život u malom, sa svim svojim emocijama.