O autoru
Jasna Šamić, rođena u Sarajevu gdje je profesor Filozofskog fakulteta do 1992; jedno vrijeme direktor istraživanja u Francuskom naučnom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg. Autor brojnih knjiga svih žanrova, prevodila sa mnogih jezika na bosanski (srpskohrvatski) i sa bosanskog i osmanskog turskog na francuski jezik. Autor filmova i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku. Živi u Parizu. Laureat francuskih nagrada Stendhal, Gauchez-Philippot, Prix du public du Salon du livre des Balkans, međunarodne nagrade Naji Naam, i književnih nagrada u Bosni, npr. Fondacije za izdavaštvo, i Zlatna jabuka.
NOVA POEZIJA
NA LIVADI
Hommage Tarkovskom
Na livadi go
Čovjek
Hita ka susjednoj šumi
Vretenasto tijelo mu se presijava pod kapima kiše
Što ga poput prokletstva
Šiba
I jata demona
Potpomognutih burom
Lišće pod oblake leti
Zatim pada
Na drveni rasklimani sto
Na stolu
Pehar vina
Sipa li vino s krova
Ruševne kuće
Il’ s oblaka
S krupnim kapima kiše
U srcu šume
Jedno dijete hita
Golo ka kući
Ruševnoj
Tijelo mu se presijava pod krupnim kapima kiše
Ka djetetu čovjek
Trči
Vitkog stasa raširenih ruku
Zagrljaj priziva
Ili vječnost?
Moje djetinjstvo!
Viče
Fijuk pljuska
Zaglušuje vapaje
Čovjeka
Što ka djetinjstvu
Juri
Napušten
Gledaš
Zanesena
Na ruševnu kuću naslonjena
Gola i
Skamenjena
Svjetluca pod pljuskom
Tijelo snažno i
Čarobno
Čovjeka očajnog
Je li to zrcalo svakog bića
Što ka uspomeni
Žuri
I kući
Barbarskom sjekirom
Porušenoj?
IZ PEHARA TUGE
Maguerite Duras je
Iz pehara tuge ispijala
Hayyamovo piće
Što je kao paun oko sebe širilo
Bezumlje
Mističko
U pijanstvo
Suzu samoće potapala
Iskra radosti iz nje izvirala
Vinom narisana
Iz tvog pehara
Zloćudni plamenovi se dižu
U brodolomnim noćima
Hule
U daljini
Sedefasto polje
Tmicom posijano
Plamenom pokošeno
Iz pehara tuge
Marguerite Duras
Vatra njenog
Ljubavnika
Oglašavala se
Iz tvoga
Stihovi čamotinjom natopljeni
Hud utkan u njih
Kao u svakom kutku ovih kuća bez krovova
U ovoj zemlji bez lica
Hafezovo piće
Na Venerin brijeg
Žeravicu ti sipa
Doki ćutiš
Izhanđale oštrice neodlučne
Smrti
NEDOĐIJA
Zemlja u koju si stigla
Ikea
Njen okoliš Ikea
Pogled kroz prozor Ikea
Mačke zečevi srne
Prispale na zidu
- Kraj stalaža bez knjiga -
Ikea
U daljini
Pisak lokomotive
Kao iz tvog djetinjstva
Ne dopire do bezimenog
Grada
Ni rajskih ptica
Ni morskih cvjetova
Ljepotica dana
U parkovima hrapavim glasovima natrpanim
Licima u prašinu zagnjurenim
Portreti - točkovi
Bez očiju
Pišteće su gipsane figure ko mašine
Tvog djetinjstva
U ruj i hrđu
Zarasle
Razumiješ li te
Zvuke
Stranovanja pomiješane sa šapatom
Latica cvijeća ovog kočopernog ljeta ?
Monahinjo
Vjerenice
Cvijeća Zla!
VOZ
Noć se survala na grad
Voz nesnosnog piska
Nosi misli
Ka pustim ulicama i
Obalama gdje Artemis pjeva
- Zaštitinica Lune -
I boginja cvijeća
Je li serenada
Ili rekvijem
Što čuješ ?
Bog vjetra silazi u te
Mladošću te puni
Razbuđuje
Lokomotiva pjevuši
- Tog voza bez repa -
Poput ranjenog slavuja
Sa bivših ti livada
Punih strijela i kopalja
I smrtonosnih baklji
Što ih divljaci ko žrtve
Podniješe gazijama zakrvavljenih ruku
Gvozdenog srca
Kad odjednom pismo na tvoja vrata
Sleće
Na bivše snove na zaboravljeno ti tijelo
Odakle se dižu
Jedrenjaci od plamena
Pod uličnom lampom
Otisnula si se
Iznad mraka svakodnevice
Iznad zidova i nezaustavljivog piska
Praćena pjevom
Kovača vatre
ŠETNJA
Jedno dijete bez nogu
Na pločniku harmoniku svira
U ulici prepunoj lijenih šetača
Slijepih za dijete
Bez nogu
Pred jednim vratima žena
Svoju prošlost povraća
Krov kuće u požaru plamti
Kao da se plameni buket
Iz njene rodnice diže
Ka bulevaru
Gdje jedno dijete harmoniku
Svira a drugo
Prosi bez nogu i ruku
Žerava se s uspomenom miješa
Na rodni grad
Gdje prosjaci bez nogu
Nevidljivi za prolaznike i Boga
Mole za komad hljeba
Ispred hrama Božijeg
Gdje Bog sve više
Na prašinu nalikuje i zlato
Na kome se hvastavi munafici
Bez vjere i srca klanjaju i
Mole
Još malo zlata !
Još malo krvi !
Bog je velik !
I krv teče
Iz hramova Božijih
Gdje blud i dogma
Ko ljubavnici zagrljeni
Na prostirkama od zlata se tiskaju
Slijepi za patnju
Ranjenih i kljastih
NOĆ JE OPET NA PRAGU POSTELJE TI
Noć je opet na pragu postelje ti
Grad se u rijeku ogleda
Slikom svojom očaran
On je daleko
Uvijek daleko
Na rubu mosta
U dnu sna
Knjiga mu je tvoj kovčeg
Stihovi ko varnice sijevaju
Dok kapi kiše poput slapova
Zastiru ti vid
Sveti vodič u hramu čarobnjaka !
Tako je lijep ovaj svijet
S obale rijeke
U očima stihova
On je daleko
Uvijek daleko ali stihovi su mu
Tvoj pegaz i tvoja kolijevka tvoje vreteno i nadstrešica
Tvoja barka i kandilo tvoja ambrela i dirižabl
Jedina molitva
KAD SI IZ KUĆE IZAŠLA
Kad si iz kuće izašla
Klošara si srela
Pariškog
- Ni afganskog ni sirijskog -
Koji je po smeću rovario
A kraj tebe izložio prljave prekrivače
I rite
Postelju mu
Sa konzervama piva
Zarazan vonj
Beskućnika šireći
Kad si ga vidjela
Nisi znala da ćeš
Stihove pjesme susresti
Oglašavali se pod tvojim koracima
I u Luksemburškom parku
Krunišući te
Zlatnim listovima
Klateći se na povjetarcu
Dok su starci šaha ogromnih figurina igrali
Ne, to je bilo u drugom gradu
Ovdje su se kuglali
Dok si pored njih prolazila
A jesenje cvijeće svoje latice zatvaralo
U kojima obično ljubavne tajne
Čuva
Dok su mišićavi mužjaci kraj tebe
U šprintu jurili
A jedna žena zluradog osmijeha na izboranom licu
Te mjerkala
S telefonom na uhu
Zlijepljenim
I redar pred muzejom
U torbi ti pištolje
Tražio
Nisi znala da ćeš
Pjesmu susresti
Među tom brojnom golotinjom
Među svim tim ustima
Što upomoć zovu
Nisi znala kad si iz kuće
Izašla da ćeš
Klošara sresti pariškog
Jednog od mnogih
I sićušnu pjesmu
Na uplakanim travnjacima
U LONDONU VIDJELA SI
U Londonu vidjela si Veneru Botticellijevu
I ljubavnika joj Marsa zabačene glave na jastucima
Lijepog kao i ona
I tri satira njegovo koplje držeći
Iznad vretenastog mu tijela
Jedan od njih probuditi nastojaše to
Božanstveno lice lijepo poput
Ljubavnice mu
U Londunu si vidjela
Veneru Velasquezovu
Na svilenim dušecima
Okrenutu ti leđima
Što već stoljećima bukte
Od strasti
Svoju ljepotu je u zrcalu
Mjerila
A ti se ogledala u njenom tijelu
Kao Narcis u jezeru iz bajke
Je li tu bio i evnuh ovoj opsjeni
Pokoran
Opsjeni što je ispunjavala grad
Prepun smoga i potopskih kiša
Kao i Undeground
Gdje si odjednom
Domaću Veneru ugledala
Kosa joj je buktala
Duginih boja
- Crvena modra žuta plava zelena i crna -
I niz grudi joj se slijevala
Koje je putnicima nudila
Ali svi su na svojim sjedištima
Spavali
Pri kraju tog ledenog dana
Natopljenog njihovim znojem
Venus iz Undergrounda je noge
Imala okrugle poput točkova
Vagona
Tijelo joj je kloparalo
U Tube-u što je urlao
Poput stoglavih pasa
Iz Hada
Ispijala je svoje nevidljivo piće
Iz čaše od kartona
I konsultovala bez prestanka svoj
English cell u rukama debelim i velikim
Poput London Eye-a
S druge strane Embankmenta
Brisala je svu putenost
Velasquezove ljepotice i njena leđa
Gola iz kojih se širila arija
U nebesima uglazbljena
U kojoj si se ti satima
Ogledala i koja ti je šaputala :
Kako je svijet rugoban
U očima modernog doba
U LONDONU SI SRELA
U Londonu si srela Richarda
Smart bio je Richard
Shakespeare‘s globe ti je pokazao
A onda povikao :
What a wonderful day!
Potom si se u modernu galeriju ušuljala
I opet susrela
Koga drugog nego
Bijelo ogledalo venecijanskog
Okvira?!
I ono je slijepo bilo
Ti ne prestaješ da susrećeš
Zrcala bez očiju i vida
Gledaš ga ne znajući vidi l’ ipak i ono tebe
A onda naglo ugledaš džinovske suze
Kako iz njegovog prebijeloga
Lica cure i njišu se
Poput prnja nekog prosjaka
Raščupano isfronclano
I dalje bijelo i rašiveno
Nastavilo je da se kida
Ostaše samo dronjci
Da vise
I rupe – oči
Bez vida
I tek tada
Mogla si da se ogledaš
Da svoju sliku vidiš
Raskomadanu
U rupama tog bijelog
Platna na izdisaju
Richardovih riječi se sjećajući :
What a wonderful day!
U LONDONSKOJ KAFANI
U londonskoj kafani sjedeći
Gledaš u jedrenjak iz bivših vremena
Dok iza tebe glas off dolare broji
Na ruskom
A drugi se sa njim mješa i
Eto harašo eto krasivo
Povikuje
Da bi opet prvi nastavio
Svoje prošenije
A vani je zima i sivilo
I mlada žena preko puta
Svom mobitelu
Na ruskom tepa
Svud oko tebe srednjovjekovlje
A tu pored
Rusko poklonijenje
Juče si izgubila
Mobitel u londonskoj poplavi
Sad si i ti srenjovjekovna
Kao i ovaj dio grada
Dok naspram tebe kroz prozor
Old Thameside inn
Mami
Prazan bez duše iz ma kojeg doba
Zima i vlaga probijaju ti kožu
Snagom mužjaka
Plakala si juče ko bijelo zrcalo
U Tate modern
U dronjcima i rašiveno
Pošrkopljena kamionima što se
U Londonu s letilicama utrkuju
U luksuznoj četvrti gdje ti prijatelj živi
Kad u vili spavaš
Karuce i kočijaša moraš imati
A ne profani mobitel i kišobrane
U Monoprixu nabavljene
I dok ti o bajkama snatriš
Glas off iza tebe neumorno svoju dolarsku
Litaniju veze
I drugi mu sa
Ok Harašo eto krasivo
Domeče
I djevojka naspram tebe
Plave duge kose pjevuši
Niet Niet
Harašo
Gdje si to ?
Gledaš u jedrlicu iz bivšeg doba
S desne strane
I kroz prozor preko puta
The Old Thameside inn
Pust poput srednjovjekovnog zindana
Kroz koji si prošla
Prije no što si u ovu kafanu
Kročila
Gdje se samo ruska molitva čuje
U dolarima
Prošaputana
I VIDJELA SI
I vidjela si
U Londonu
Autoportret Turnerov iz mladih dana
I Temzu pomahnitalu
Poput podivljalog mora gromovima
Podojenim
I vidjela u Londonu prijatelje u kafani
I Canaletta u muzeju
Bez duša pohlepnih kao u Parizu
I Leightona u kući mu
Orientalnoj iz pokojnog Damaska
Prenesenoj
Oblak iznad rijeke
Bio je crni greben
Gigantsko platno što zakriljuje prolaznike
Izrešetane munjama
Kao narisane Sudnjim danom
U Londonu ti je prijatelj
Otvorio vrata Leighton House-a
Gdje si uživala u profilu prelijepe
Euridike
U bijelom i one druge
Crnih vlasi biserima
Prošaranih
Pitanja ti je postavljao
Drugar
Koji ti je Uspomenu darivao
Iz te čarobne kuće
Nisi znala ni jedan odgovor
Pa ni modernu formulu
Koja je stalno iz usta mu
Poput skakavca
Izletala :
Artefacts !
Na Temzi su se ljuljale barke
Drukčije od svih ostalih
I neko sunce se pomaljalo
Iza oblaka – tog crnog zida
Koje ni na jedno drugo nalikovalo
Nije
Odakle si ?
Ljutito te pita
Istina, odakle si ?
Pitaš se i sama
Nemajući ni na to odgovora
Zašto si baš tu
Ispred lađa koje na valovima jašu
Različitim od svih ostalih
Koje si do sada vidjela
A onda si se sjetila :
Sa oblaka sam odatle stižem
Bijelog oblaka poput mlijeka iz
Majčine sise i iz sise mora
Tu živim
Kad ne putujem
To mi je postojbina
I puštaš pogled da se ljulja
Na rijeci razbješnjeloj gdje drijemaju
Bez svijesti
Jedrenjaci iz smrskanih
Vremena
A neko drugo sunce stidljivo
Probija mračni oblak
Na greben iz Hadesa nalik
Dok kličeš :
Jedina postojbina!
PRED SAM PUT U BERLIN
Pred sam put u Berlin
U Londonu prijatelj ti reče :
Brexit
Pa otvori televizor i svi kanali
Zapojiše istu baladu
Brexitsku
Taj dan si ušla
U Westminstersku katedralu
Ni jednog boga ne našavši
Ali si čula zvona kako neumorno
Zvone:
Brexit
Prošla si kraj Westminsterske palače
Gdje su muškarci skoro u prnjama
Lica izopačenih
Pod kišom što je dosadno rominjala
Nosili ogromne ploče koje su vrištale u rukama im :
Brexit
Kao i usta im
Bez dvojbe !
Na Trafalgaru si ušla u dućan
Gdje su se kutije za čaj sa licem Kraljice
Tiskale i lutke s kraljičinim likom vrtjele
Poput derviša u transu
I crveni doubl-deckeri i crvene telefonske govornice
I crvene olovke s crvenom katedralom
Svi skandirali
Poput rustikalnih lica pred Parlamentom :
Brexit
I poput školskih gumica i plastičnih tašni i
Plišanih meda i konja i bombona
A možda i indijskog prodavca
Preobraćenog u Londonca
A da ga nisi razumjela
Na Božićnoj pijaci prodavali su
Lampe žućkastog sjaja koje su osvjetljavale
Brexit
I crvene i ljubičaste kugle što su
Istu ariju pojile
Dok je bivši stanovnik
Brexitanske kolonije
Tražio teroriste skrivene u našim torbama
Ispred šljokicastih radnji
Iznad Pijace :
The London Eye
Začudno nijem i nepokretan !
Dok su kotači Undegrouda
Čujte to - yes it’s true - iste bajke kloparali
Brexitanske
Izašla si
Tog sunčanog jutra
Na pustom Hyde Park Corneru
Potom šetala alejama koje su propuštale
Neku vanzemaljsku svjetlost
Ispred Buckinghama su se hodočasnici gurali
Ogromni okrugli mali i spokojni
Čekajući ko zna šta
I vikali uglas
Šta li to ?
Nisi razumijela
Zatim si prošla kraj jezera
Gdje su isti kričavi glasovi -
Miješajući se s jecajima žutog lišća
Pod nogama im -
Vrečali -
Vidi sad to ?! -
Cigno Cigno!
Dok su labudovi i patke
Svih mogućih slikara svijeta plovili
U tom čudesnom koritu i bijele Rubensove guske
Gegale se međ’ nogama djevojaka što su neumorno vrištale
Cigno cigno
A ti promatrala pticu
Crnu dugovratu bijele kragne
Čaroliju pred sobom
Sagnula si se da čuješ
Veze li i ona
Istu onu bajku modernu
Brexitansku
Ali razulareni glasovi
Spriječili su te
Dok te je crna dugovrata ptica s bijelim ovratnikom
Lijepa poput leđa Venere
- Na kojima si se dugo kao u barci
Iz nekih drugih vremena gibala -
Promatrala pogledom melankoličnim
Prepunim
Brexita
|
|
