MONIQUE THOMASSETTIE

Tajnovita mastila

         

O autoru

Rođena u Briselu 1946. godine, MONIQUE THOMASSETTIE je spisateljica i slikarka od svoje najranije mladosti. Do sada je objavila pedesetak knjiga raznih žanrova (poezije, bajki, novela, pozorišnih komada, romana).
Opisana jednom riječju : simbolista.



Iako ova pjesnikinja ne spada direktno u balkansko naslijeđe, odlučila sam da objavim nekoliko njenih pjesama, i da povremeno objavljujem strane autore čija djela mi se izuzetno dopadnu. Napominjem uz to da je Monique Thomassettie više puta posjetila područja bivše Jugoslavije, a kao suizdavač kuće M.E.O, koja je objavila hrvatske i bosanske autore, poznaje prilično i literaturu sa Balkana.

Tajnovita mastila, M.E.O. , Bruxelles, 2015
Ako sam ovu svoju drugu zbirku nazvala « Tajnovita mastila » to je stoga što me, još od djetinjstva, prati ideja o tinti, koja se pojavljuje u toplini, i govori mi na tajnovit način o otkrovenju. (Monique Thomassettie)

(prevod Jasna Šamić)
Prevedene pjesme su izbor iz istoimene zbirke, prvi put objavljene 1992 (a pisane izmedju 1989. i 1990.).

* * * * *


Tajnovita mastila


Plovi
isklesana virovima
cvijećem ovjenčana
s pogledom u nebo
gdje vijori
krvave boje
vrpca joj odletjela s vrata

Na moj papir od snijega
kaplju mliječne suze
tople od sunca

Slova spjevana zatvorenih usta
klize između zuba
razdragane
muze

Nema me više !
smije se pokazujući talas
Oblaci se rasprostiru
čikajući umjetnika gorljivog od želje
da naslika bijeg

Povratak pod jabuku
Išarana laticama cvijeća
trava gdje tonem u san

Još jedno godišnje doba
i tinta će poteći
ko zlato

x x x x

Pišem bijelim mastilom
Čipkasta slova
Koprena
Na plavim svatovima
Obići ćemo krug oko zemlje
Mliječni put slijedeći
Posijaćemo zvijezde od inja
Visibabe
Cvijet narandže
Na krasnopisima od pjene
Sidro baciti
Budeći u vrtlozima vode
Zvijezdu -
Okean


* * * * * * * * * * * * * * * *

Vivaldi
Contralto
Mezzo-sopran
Judita o svojim trijumfima poji
presijecajući tek
pupčanu vrpcu žudnje
Pod purpurnim ogrtačem
modulira radost svoju
izgara od tamjana
na oltarima orkestra
Pokriveno velovima
njeno srce
iza zlatnih vrata
uz prasak bukti
s trubama
Vladarica sveg što oko nevidljivog postoji
* * * * * * * *

Ponovo si tu anđele
u kraljevskoj odori
kose poput buktinje kao kod Van Gogha
Daleko od tijesnih močvara javljaš se poput komete
u tami

Griva na tvom čelu ko skuti haljine
krila ti Feniksova
ponovo blistaju
nijemo
Dimna zmija
što sređuje želju moju
najavila je tvoj plamen :
nema dima bez vatre
Maska što ga vodi u srce mog haosa
nikad me nije prevarila :
to si uvijek bio ti

* * * * * * * * * *

“Služavka sam Gospodareva”
gospodar neprikosnoveni :
Duh
Ako mi je sudbina predoređena
suočiću se s njom u prisustvu anđela
Juče je to jednostavnije izgledalo
a danas - strah
Opipljiva sila - talasaćemo se oko nje ?
Snažnija vratila se s mojih letova
Teški valovi olovo u glavi
ne u krilu
do oblaka ste me nosili
Ali pod talasom, stijena je porozna
u nju su silne molitve tukle
što kao dragulji izviru ispod
sretnih galebova
Tražim konje što frkču u moru
Kad im je otišao gazda
posljednji pogled mu je govorio:
snađi se !
Raspetljala sam sve svoje niti
i splela ih u ljubavno gnijezdo
finije od čipke
Na mirnim vodama plovim kao zvijezda kao
vječni “Dan sporosti”
gdje poput Tanguya tango plešem
Služavka sam Gospodareva


****

- Kuda ćeš ?
- Ulazim u labirint
Tražim put vraćam se po tragu
Probam drugi
- A konac Arianin?
- Nada
- Izlaz?
- Koji se naslućuje

*****

Otvaram oči
Kasno je
Prohujalo jutro!
Kroz otškrinut prozor vidim
Oštre obrise Firence
Neba boje mora popodne
Iskoristimo vedrinu!

Na mojoj bijeloj haljini
Tamo gdje grijeh pulsira:
Cvjetovi boje krvi

****
Pucanje leda u proljeće
Erupcija blaga
Na svjetlosti dana !
Zlato bez gospodara
Grudi se stišću
U tišini prepunoj
Chopina !
Teku zvuci
Sa beskrajnog glasovira
Kao rijeka koju mjesec miluje


***

Blista viteško zlato
Na kobalt plavom nebu
Mnoštvo cvijeća me krasi ljubavnim volanima
More se smije grohotom, snagom svog talasa
Proteže do dna oštrice
I plače, raspukli se kristali,
Nema snage da podigne
Obične valove
Kada se
Kukavički
Velovima prekrije
Azur


******

Na leđima vala
Spava golubica
Umorna od potrage
Za Nojevom barkom
Pupoljci rasuti
Po moru


****

Slomljeno zrcalo
Sedam godina sreće
Mliječni mirisi u zraku
Ogledaj se u psihi
Još uvijek
Bijelog
Platna



****

LABIRINT

Kroz uska vrata pomalja se
jutro
oklijevam
da načinim korak, potom drugi?
Ostalo sâmo dolazi

Bez svijeće u ruci
moj se pogled na sijenku svikava
leđima okrenut pukotini

druge strane zrcala
tvrdoglavo svjetlo
zimsko sunce maglu probada

Sanjarim
s leđima na zidu
kao u indijskom hramu
izbušenom u planini
gdje se kamene Bude
oslobađaju sjenki
Naočnjaci te oduvijek tjeraju da se propinješ
žedni konju
iz močvara Camargue – u kojima se nebo ogleda -
versajske aleje će te skameniti

Labirint se penje i silazi
ko moderno dizalo
smijeh mrmljanje
pa opet jasne riječi
bistre ko izvorska voda
što ispod kamenja djetinjasto žubori
prije nego što šikne
u dan
Duboki bunari
obećavaju čuda
otvaraju se ponegdje
Rastem
Gluhi zlatnici se bude
u baršunastoj pomrčini


PROLJEĆE

Hladnoća
proljetnog predvečerja
širenje godišnjeg doba
ko srce što puslira tužno na izmaku dana
Budi se zaljubljena Priroda
umire osamljeni dan

Šta osjećaju muškarci ?

Žene
između krvi i mlijeka
trna i ruže
pjene i lahorastih talasa
sanjare o raju
gdje su zagrizle riječ
s božanskom saglasnošću

Volim te, šapućem uzdišući
životu i smrti
ljubavniku što između njih brodi
rečenicama zaostalim u grlu

Šarmantni prinče pjesniče
ako me voliš kao princezu reci
je li naše kraljevstvo zauvijek izgubljeno ?

Umiruje me modra odežda
dopuna
krošnjama što će prolistati

Jedinstven ples proljeća
vječno bijeli cvjetovi
na djevičanskim tijelima
i mojoj duši

Ka snježenim vrhovima
putuju godišnja doba

Podrugljivi slapovi
na suncu koje se rađa