Jasna Šamić

Izbor iz zbirke
NA POSTOLJE OD SNA

         

O autoru:
Jasna Šamić, rođena u Sarajevu gdje je profesor Filozofskog fakulteta do 1992; jedno vrijeme direktor istraživanja u Francuskom naučnom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg. Autor brojnih knjiga svih žanrova, prevodila sa mnogih jezika na bosanski (srpskohrvatski) i sa bosanskog i osmansnog turskog na francuski jezik. Autor filmova i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku. Živi u Parizu. Laureat nagrade Stendhal za književnost.

 

 

Izbor iz zbirke
NA POSTOLJE OD SNA
(snovi gradovi snijeg)

KUĆA SREĆE

Dok klizi lađa Mramornim morem
Nebo je poleglo po njemu:
Mračna kaciga  
U tami je Zlatni rog
Mrakom nadojena kafana Loti 
Crne se u daljini
Kupole od safira 
Padišahovskih hramova
I harema

Na malom trgu pokraj
Kuće sreće -
Gdje se nekoć krilata robinja 
Ko boginja šepurila   
Pred carevom moći -
Jedna birtija
Duge nargile
Stolić s klimavim nogama
Čaša na vezenom prekrivaču
Pomno opranom da te ugosti

Upravo si stigla
Iz grada u kome je i sunce zanijemilo
Krajičak zvijezde ukotvio se u 
Kući sreće
Kao da prkosi mahnitanju drumskih razbojnikan još
Živahnom u sjećanju

Pjevni glas čovječuljka
Poleglog pod teretom simitâ
Koje nosi u sepetu na leđima
I kreštanje garavih galebova
- Kao da pomažu starcu da proda okrugle hljepčiće 
Šuplje u sredini  -
Miješaju se s dalekom glazbom
Neja
Dok poklonici Tajne zatvorenih očiju kruže
Oko vječne Ljubavi
Na drugoj obali  
Kuće Sreće i
Jedna hurija s ovog svijeta zavaljena
U jastuke od svile
Nagih nogu od kadife s maramom opšivenom dukatima
Sisa nargile 
Mami te da je slijediš

Barke promiču
Ko sitne buktinje
Ko bijele ptice
Posute blještavim draguljima
Krešteći kao čađavi galebovi

 

GRAD NA VIŠE OBALA

Sve se mijenja poput bljeska
U gradu na nekoliko obala
Zadimljene meyhane poput hamama
Nakrcane dangubama što
Ko ženske sise pomamno stišču čašu rakije u ruci
S malim rasklimanim stolovima
I bazarima u kojima zadrigli
Mužjaci
Kao galebovi krešte: 
Madmazel

Sokaci optočeni zlatom i kožom
Odjekuju od krika
Nataša
Dok na desetine
Dežmekastih Nataša
Marširaju korakom ruskog vojnika
Zaogrnute u odrane
Srebrne lisice
Sa šapkama na glavi
Iz njih se migolje pramenovi  
Kao u splačini isplakani

Tek Pera Palace
Odolijeva olujama
Povijesti
Obavijen magmom sjećanja na Ahgathu Christie i oca
Aziyadé
Zrcali se u njemu stoljetna prašina
Venecijanski sorbeti 
Perzijski ćilimi
Psihe od ebanovine i
Galantna gospoda 
Izhanđalih manira

Žmiga Zlatni rog
I dvorac na drugoj obali
Kao začaran
U plamenu

Glas mujezina uzlijeće s galebovima
Ka oblacima 
Usplamtjelim od reflektora
Dok obični ljetni pljusak
Ni malo romantičan
Poput svemirske lavine
Obrušava se na grad na nekoliko obala
S noćima ukrašenim rubinima s visokih munara
Sa srcem što u džamijama tuče i
Ko crkveno zvono odzvanja
Stenje ključa i dahće
Šireći blještave dimove
S tijelom gorostasa
Na kome svaka pora podrhtava

 

DOK SARABANDU SLUŠAM
PRIJATELJU
                         Josipu Ostiju

Dok Sarabandu slušam
Prijatelju
U slike davne zagledana -
Naravno ko jučerašnje da su -
Plesa u Aleksandriji se sjećam 
Svih bogova koje zavedosmo
I kamena na kome faraonima i boginjama
Laskasmo našom mladošću

I parka s divovskim palmama
Gdje trbušna plesačica s Anubisom se natječe  
Dok u dvorcu kralja Faruka na mene   
Đinovski žohari navaljuju ko đavolova vojska 
Iz crnog gejzira izvirući  

U areni usred pijeska
Pokraj dvorca među palmama 
Te vrele egipatske noći
Engleski konzul me prosio
I ne primijetivši nevjestin veo
Koji mi je lice prekrivao

Ni drugi ga ne vide  
Pa ni onaj što me natjera da mu se
Pred oltarom zakunem  

Ispred Sfinge smo valcere izvodili
Dok su nam zvijezde pljeskale i bogovi u letu
S Nounom kao perjanicom -
Gospodarom sluta i ništavila -
Korak naš prateći u plesu

Izis i Horus Ra odavno su mi rod  
I Nephtis saučesnica  
U pustinjskoj noći
Sa iscrtanim mjesecom
Na njoj 

Himnu Atonu sam skladala
Što se na horizontu 
Zvjezdanom odavno oglašava  
Ko savršenstvo ljepote  
Kojom defloriše djevice
Bdijući nad galaksijama
I zracima mekim probija
Opnu 
Neumoljive nam svakodnevnice

Svako stado ga obožava
Dok sjeme mužjačko na oplodnju priprema 
Svjetlost sije i blagi mrak za počinak 
Tajnu ljuljajući u našim posteljama  

Ovu himnu Atonu i danas pjevušim
U neprospavanim noćima
Dok mi Anubis asistira
A Neit sanjalački promatra  
U pustinji pod mrklim lukom  
Sa mjesecom iscrtanim
Na njemu

Dok Sarabandu slušam
U slike davne zagledana -
Naravno ko jučerašnje da su -
Plesa u Aleksandriji se sjećam 
I stijene na kojoj faraonima i boginjama
Laskasmo našom mladošću

Sjećaš li se
I ti?