Slobodan Blagojević

Na padinama povijesti

         

O autoru

Slobodan Blagojević rođen je u Sarajevu. Objavio je knjige poezije, prijevod “Sabranih pjesama” Konstantina Kavafija, “Antologiju novije poezije Bosne i Hercegovine”, “Antologiju bosanskohercegovačke poezije dvadesetog vijeka”, “Američke poetike” (s Hamdijom Demirovićem i Dubravkom Đurić), “Grci” (prijevodi i prerade), te dvije knjige eseja – “Poezija, mistika, povijest” (1986), “Tri čiste obične pameti” (1996). Bio je urednik časopisa “Izraz”, Sarajevo (1976-1979) i glavni urednik časopisa “Delo”, Beograd (1987-1992) i “Erewhon”, na engleskom jeziku, Amsterdam (1994-1997). Objavljuje i pod heteronimima Anhel Antonić (tri knjige pjesama) i Aristid Teofanović (drama i tri knjige proze).


Na padinama povijesti

Što je babici milo…
Koliko rađanja kojima pružih ruku! Koliko novog života koji se otimao na mojim rukama.
Bdjela sam, u smjenama, na granici bića i ništavila. Stajala na pragu objavljenja i, radosna i ljubopitljiva lica, prihvatala sluzna tjelešca. Hrabrila sam roditelja, bodrila nesigurna osjećanja, dočaravala toplu atmosferu doma, smirivala rutinom postupka.
Nadam se da nisam pomogla rođenju nijednog zlotvora.


Mortus vitalitet
Prenaglašavanje svog prisustva u svijetu zakon je ponašanja u ovom njegovom kutku, a ishitrenost majka svih postupaka.
Padoh žrtvom neobuzdanog pozdrava. Neko me, u nama svojstvenom oduševljenju, potapšao po ramenu. Gdje si, viknu, a ja već glavom o trotoar. Ne znam ni ko mi se obradova.
Pripazi se da i tebe neko, od razdraganosti što te vidi, neprijatno ne iznenadi!
I ako pomisliš da je takva smrt glupa i nepotrebna, to te neće spasiti još glupljih, nepotrebnijih i jednako pogubnih iznenađenja.
Pazi kuda hodaš ! Ne provociraj prisustvom! Budi svoja sjena ! Razdragani se tipovi ovdje vrzmaju i po grobljima.


U zlu mjestu i bitak je zao
Nema u našim krajevima umiranja od sazrijevanja ili potrošenih ideala, već uvijek od, do zuba, naoružanih baraba.
Putniče, ako si koljač, opet si svoj posao dobro obavio. Ako si sanjar, ne bih ti, više, bio u koži.


Grob u vatri
Nacija mi bila krvopija. Život provedoh u nacionalnim borbama. Nikada na sebe ne bacih pogled nezadrta čovjeka. Istjerivanjem maka na konac odlikovala mi se karma. Trijebih nacionalni otpad. U pakao pretvorih svoj dan. Nikada nikoga milo ne pogledah. Sumnjičavost me izjedala, paranoja tresla, otkrivanje neprijatelja nije mi ostavljalo ni časa predaha. Spokoj mi ne bje suđen. Osmjeh, slijeganje ramenima, spontana namjera ne zadobiše svoje mjesto u meni svojstvenim gestama. Tiranija nacionalne strepnje vladala je mojim nervima. U raspravi s tuđinom na krv se pozivah, a sa svojima, na postotke njene čistoće i snažnije nacionalno osjećanje. Tuđina odbih, a svojima se nakopah na kosti. Šta ih, samo, izbrisah iz korpusa nacionalnog bića! Pedeset godina manijanja. Uspaničenim riječima podstrekivah čarke, obračune, prave ratove. I sam, kao komandni kadar, uzeh učešća u njima. Dokazivah se cijelog vijeka i zahtijevah dokazivanje. Bjeh bespoštedan. I u trenucima nužnog počinka fizičkih snaga urlah o neumrlosti i svemoći roda.
Ni smrti, kada me pogledala u oči, nije bilo prijatno ovakvog me upokojiti.


U zlu mjestu i bitak je zao
Nepravda, obijest, rat vladali su zemljom, a ja sam se pravila da naš predsjednik o tome ništa ne zna, da nedjela čine oni oko njega. Zla bratija oko nedužna poglavara, stara priča. Bježala sam od neprijatnih istina, jer sam se plašila da bi me njihovo priznanje stavilo u položaj kojem ne bih bila dorasla. Stara priča, ista opravdanja. Umrijeh ojađena što je sve to moralo biti tako.
Zdravlja ti, prolazniče, oboriste li ga? I, ko vam, sada, osvježava strahove?


Rata nikad dosta
U ratovima koji će uslijediti, iz sve pomamnijeg osjećanja ugroženosti, stvorit ćete, potom, još opakija sredstva obračuna, da stvar istjerate na čistac. Nova zora čovječanstva svanut će u unakrsnoj vatri nacionalno oslobođenih atoma.
Odratovah svoj život u doba ugnjetavanja nacionalnih prava i konvencionalnog naoružanja, i sretan sam da nisam, više, među vama.


Žal za prohujali profit
Istina je da me smrt zatekla pri nečistim poslovima. Ali, da su bili i čistiji, ne mijenja na činjenici. Nije mi moralno, već po prirodnom zakonu presudila. Ne prežalih, ipak, što me baš kod jedne od najslađih prevara, pri dobitku cijelog miliona, odnijela u nepovrat.
Ko li ga se, samo, domogao?


Posramljeno guščije pero
Ovdje leži pero koje je objavilo sve svoje tajne i bilo nedvosmisleno u svojim simpatijama. Postalo sam notorno i dosadno, davno prije no mi je vlasnik konačno, već jednom, prešao na elektronsko pomagalo.


Tužaljka prohujalog autoriteta
Bio sam vam, zemljače, bog i batina. Imao sam vas u šakama i bili ste mirniji od bubica. Znao sam vam zlo nagnuće, te vas držah na uzdi, a vašu snishodljivost i patničku gestu doživljavah kao pritajenu prijetnju. Prepušteni svom nagnuću i slobodi da ga ispoljite, mora da ste lom i krš za mnom ostavili.


Ognjišna budnica
Pretvorih svoj, tobože, pitomi narod u divlje i agresivno pleme, i naslađivah se njegovim stradanjem, koje mi raširenih ruku ponudiše u znak odanosti mojoj želji da ih porazim njima samim.
Namjerniče, pomisliš li da je to, ipak, vrlo teško izvesti – pretvoriti naoko normalnog čovjeka u zvjersko biće – varaš se. S nadraženim osjećanjem pripadnosti kakvoj god zajednici, čuda možeš počiniti.
Avaj!

Preneseno iz casopisa ARS