O autoru:
Rođen u Sarajevu gdje je završio Filozofski fakultet u Sarajevu /prof. Filozofije i sociologije/.Radio u Bosna filmu, III programu Radio-Sarajeva, RKSSRNBiH; u ratu bio član Gradskog štaba Civilne zaštite Sarajeva. Od 2000 do 2002, urednik redakcija za kulturu Radija BiH i Federalnog radija BiH, dopisnik Federalnog radija iz Slovenije i likovni kritičar revije Dani. Od 1995. živi u Sloveniji, gdje je likovni animator u Udruženju likovnih umjetnika Maribor i socijalni psiholog na Centru za socijalno djelo Maribor. Objavljivao likovne ktitike, prikaze i razgovore s umjetnicima; autor kataloga, i muldemedijskih projekata.
DUŠA VELIKOG MAESTRA
(LA ALMA DEL GRAN MESHTRE)*
drama
Eksterier-enterier-mizanscen (Jevrejski trg u Mriboru. Bina postavljena uz južni zid sinagoge. Na bini, na lijevoj stranI, postavljen sto za Sedar-večeru, prekriven bijelim stolnjakom. Na stolu je obredna sedmokraka menora, pored nje Hagada i Sedar tanjur na kojem je tradicionalna hrana : maces, pileća krilca, kuhana jaja, gorke trave, , slana voda,mešanica mletih oraha,naribana jabuka, datule, cimet, vino, med itd. Pored većeg stola je jedan manji sa zdjelom i bokalom od keramike za pranje ruku. Muzika : »Sjećanje /uspomene/ na Alhabru«u izvodjenju Andres Segovie na gitari. Na trg dolazi glumac na biciklu; obućen je u crno odjelo, bijelu košulju i ima kipu na glavi. Parkira bicikl uz zid nekoliko metara od bine, odmjerenim korakom penje se uz binu, odlazi do malog stola uzima bokal sa vodom posipa vodu prvo po jednoj, zatim po drugoj ruci, otresa ih i briše ruke. Zatim priđe velikom stolu upali jednu svijeću na menori, uzima Sarajevsku Hagadu, okrene se prema publici,muzika utihne,:
Buenas noches keridos amantes de la Agada de Saray !
Vos favla la alma del autor de este livro del kuerpo emprestado
de un aktor!
Dobro večer dragi prijatelji Sarajevske Hagade !
Govori vam duša autora ove knjige u posuđenom tijelu jednog glumca.
Naravno neću vam govoriti o onoj sferi u kojoj egzistiraju i komuniciraju duše
bivših smrtnika jer jezik te komunikacije je polivalentan i multimedijalan i sigurno je neprevodiv na jezike ovoga za sada vašega ali i moga nekada materijalnega svijeta. Ljudi su još od Platona spekulirali o tome šta se dogodi s čovjekovom dušom kada tijelo klone pred neumitnim krajem. Antički mislilac je njenu besmrtnost izvodio iz dejstva da je to naprosto tako jer je dovoljno da imamo ideju ( misao) o njenoj besmrtnosti. No sama besmrtnost nije toliko važna i privlaćna kao mogućnost komunikacije sa takozvanim srodnim ,bogatim i zanimljivim dušama.
Prvo nešto što mi se čini važnim a tiče se dječije duše koja je čista, spontana i beskonačno radoznala. Kada dijete pokaže svoje prve znake kreativnosti i imaginacije potvrdi nešto što razumije tek kao odrastao, a to je ona univerzalna povezanost s vasionom, Naravom ili Bogom.Zašto se ta pupčana vrpca kod večine kasnije prekine i išćezne, a samo rijetki je saćuvaju i nadograde teško je tačno objasniti. Bliski su mi stari kabalisti koji su tumačili da se je nekad komunikacija između čovječanstva i Narove odvijala bez prepreka.Riječi nisu bile potrebne, jer su se ljudi sporazumjevali mislima,takoreći telepatski. To je bilo vrijeme jedinstva i cjelokupno čovječanstvo je bilo jedan narod. No, u Mesopotamiji, toj kolijevki čovječanstva, ljudske želje su rasle i postajale su sve više egoistične. Ljudi su počeli mijenjati prirodu koristeći je samo za sebe. Umjesto da bi joj se prilagodili, mijenjali su je u skladu sa svojim potrebama i interesima. Sve su se više otuđivali jedni od drugih i od same prirode. Ljubav je zamjenilo neprijateljstvo , a pohlepa i egoizam su bili sve veći. To je imalo za posljedicu da se je nekad jedinstven narod počne dijeliti. Prvo se rascjepio na dvije skupine;jedni su otišli na istok drugi na zapad. Nastali su brojni jezici. Biblija to razdoblje imenuje PADOM BABILONSKOG ZIDA. Različiti jezici su otuđili ljude i prouzrokovali pometnju i razne druge smetnje u njihovim aktivnostima. Hebrejska riječ za pometnju je BILBUL i po njoj je glavno mjesto Mesopotamije dobilo ime Bebel (Babilon). Povratak skladnom životu sa Naravom (PRIRODOM),altruizam i odbacivanje egoizma jedini je način da se čovječanstvo vrati na pravi put i spasi .
Kada sam počeo dobivati prve poduke iz kaligrafije i slikanja minijatura na biblijske teme, moj me je učitelj poslao u Kordobu koja je tada bila najveći grad u Evropi (100.000 stanovnika); i imala je biblioteku sa preko 400.000 knjiga i rukopisa što je bilo više nego u tada cijeloj kršćanskoj Evropi.U biblioteci su se nalazile već dugo vremena zaboravljene i zabranjene knjige Zapada. Dok su evropski kaligrafi prepisivali neke klasične tekstove, koji su uspjeli biti sačuvani pod barbarskom vladavinom, islamski i jevrejski znanstvenici su u tom času predstavili Evropi hindo-arapsku numeralizaciju, višu matematiku, nove medicinske tehnike i svjež pristup antičkoj filozofiji. U biblioteci sam vidio bezbrojne kaligrafske rukopise, originale i prepise. Bili su na arapskom,hebrejskom,armenskom, starogrčkom, latinskom i da ne nabrajam dalje. Posebno su me očarale iluminacije, minijature u boji kojima su veliki majstori ovog likovnog umijeća oslikavali stare i nove rukopise i knjige. Između ostalog, tu je bila odlična kopija kršćanskog molitvenika pariskog majstora Honorea napravljenog za francuskog kralja Filipa Lijepoga iz 13. stoljeća. U knjižnici sam se sprijateljio sa jednim Egipčaninom,kaligrafom i minijaturistom od koga sam dosta toga naučio,između ostalog, i da igram drevnu perzisku igru šah. Jednom prilikom dok me je učio ovoj drevnoj igri rekao mi je: minijatura ti je u kaligrafiji isto što i minijatura u šahu – sa najmanje pravih poteza dobiti partiju.
Kada sam, Bogu hvala, dobio narudžbu za Hagadu zbog koje smo se večeras okupili , imao sam iza sebe nekoliko uspješnih radova ali niti jedan do tada nije u meni stvorio takvu strast i toliku odgovornost da dam sve od sebe i napravim knjigu koje se JA neću postidjeti a bogati naručilac pokajati da baš ja budem njen autor. A sve se je,u stvari, začelo sa riječju, iščitavanjem Starog zavjeta. Potom su se rojile slike a onda je došlo i do izrade studija koje prethode svakom ozbiljnom radu. O bojama bih rekao samo to da one nisu samo ono što vidiš, nego i ono što čuješ ili mirišeš. Poznavao sam slikara koji je,kako je sam govorio,cijelog života pokušavao da naslika muziku makova na vjetru.
Mnogi su se pitali odakle mi ideja i odvažnost da prve ilominacije u Hagadi posvećene Genezi, stvaranju svijeta,prikažem u sferičnom obliku tj. zemlju kao kuglu. Pa zar nije okrugla !? Trebalo je samo gledati u vedrim noćima pun mjesec, ili prekrasne zalaske sunca u Andaluziji ili se sjetiti pročitanih tekstova Demokrita i Leukipa pa da se rješenje forme nametne samo od sebe. Moja Hagada se može posmatrati i kao neki srednjovjekovni strip koji slikovnim pismom pripovjeda starozavjetne priče i legende. Poznato je da su je zbog toga ali i nedostatka papira djeca imala rada i da su na marginama pustila neke svoje tragove.
Iako nigdje u knjizi nisam zapisao svoje ime i mjesto nastanka što u ono vreme i nije bio običaj -pričinjava mi zadovoljstvo da je ta knjiga dolaskom u Sarajevo dobila svoje današnje ime po mjestu u kome se skrasila nakon višestoljetnih lutanja ali i prije svega što su je ljudi koji su joj bili bliski, cijenili njenu svestranu vrijednost i bili spremni staviti vlastite živote na kocku da bi je spasili da ne ode u neprave ruke. Svaki put kada joj je prijetila opsnost bio sam,pardon,moja je duša kao nevidljivi anđeo čuvar bila pored nje : i kad ju je pregledavao venecijanski ili rimski inkvizitor, i kada su je nacisti u drugom svjetskom ratu htjeli oduzeti, kad je više godina poslije bila ukradena, pa opet ubrzo vraćena ili kada je u posljednjoj balkanskoj klanici ponovo na iskušenju bili životi onih koji su je spasili. Naravno, bio sam u blizini u času Sedar večeri kada su se porodice vlasnika hagade okupljene za prazničnom trpezom predavale ritualu praznika i sječanja na izgon Jevreja iz faraonskog Egipta.
/Pauza u kojoj glumac priđe stolu,na trenutak spusti knjigu,naspe crno vino u čašu,popije gutljaj,ponovo uzme knjigu i nastavlja/:
Engleski matematičar i mistik Awigdor Pawsner, moja srodna duša, je možda najradiklnije izrekao misao o značaju umjetnosti za čovječanstvo,kada je rekao:
»Ako tražiš pakao pitaj umjetnika gdje je! Ako nema umjetnika, to znaći da se već u njemu«.
I na kraju, a kao što znamo, kraja nema, o čemu svjedoći i moja duša u tijelu ovog izvrsnog glumca ne mogu a da se ne sjetim riječi moga oca čija duša je već bila pripremljena za odlazak u drugu sferu :
SEA LOKE SOS I DA LO MEJOR DE LOKE TIENES I PUEDES !
BUDI ONO ŠTO JESI I DAJ OD SEBE NAJBOLJE ŠTO IMAŠ !
CHALOM !
Poslije naklona publici, glumac vrati knjigu na sto, sjedne na bicikl i odveze se. Muzika na gitari prati njegov odlazak.
*«Duša velikog maestra«je dio multimedijskog projekta SARAJEVSKA HAGADA koji je u okviru MARIBOR EVROPSKA PRIJESTOLNICA KULTURE i EVROPSKI DAN JEVREJSKE KULTURE predstavljen 2. Septembra 2012 u Kulturnom centru Sinagoga u Mariboru. U tekstu su neki djelovi prevedeni u ladino jezik (jezik španskih Jevreja)na čemu sam zahvalan mom prijatelju Jakobu Finciju.
Napomena: Kako je nepoznato ne samo ime autora ove čudesne knjige,nego ni njegovo etničko porijeklo i religiozna pripadnost o čemu je bilo dosta polemike,sasvim je moguće da je on bio jevrej ali i musliman ili kršćanin jer je tadašnja muslimanska Španija,posebno u periodu kad je nastala Sarajevska hagada,doživljavala pravu kulturnu renesansu u svim oblastima umjetnosti kojoj su davali doprinos umjetnici i obrtnici pripadnici sve tri monoteističke religije,sasvim je na mjestu da glumac koji igra »Dušu velikog maestra«može da bude kostimiran i kao musliman ili kao kršćanin
|
|
