O autoru:
Anisa Trumić (rođena 16.6.1985. godine u Tuzli) piše prozu, poeziju i eseje. Objavljuje radove u časopisima širom Bosne i Hercegovine, ali i van njenih granica. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada van Bosne i Hercegovine. Prevođena je na engleski i talijanski jezik.
U potrazi za identitetom
(Mraz i pepeo, Jasna Šamić)
Roman Jasne Šamić, Mraz i pepeo marginaliziran je i kritički nedovoljno obrađen kao i većina romana koje su napisale žene. Moglo bi se reći da je zapostavljen.
Upravo zbog toga ovaj rad će se pozabaviti detaljnijim iščitavanjem romana i analiziranjem njegovih mnogobrojnih značenja. Naravno, rad nema namjeru da objedini i protumači sve aspekte romana koji su zaista brojni, već da roman približi čitaocu i podstakne njegova buduća tumačenja.
I. O romanu
Roman Mraz i pepeo, Jasne Šamić, ispisan je u obliku dnevničkih zapisa, ali to nije dnevnik koji ispisuje jedna osoba, roman je zapravo sastavljen od tri različita dnevnička zapisa vođena u različitom vremenskom periodu. Zapisi su međusobno povezani na način što se u prvi, muški, dnevnički zapis utkiva drugi, centralni, ženski zapis koji se prepliće s trećim dnevnikom, muškim. Taj treći dnevnik je očev zapis iz vremena Drugog svjetskog rata, a prvi i drugi dnevnik je datiran u vrijeme naše nedavne prošlosti, tj. predratno vrijeme. Pored vremenskog datiranja, dnevnički zapisi imaju i mjesnu pozicioniranost zahvaljujući čemu lakše pratimo kretanja subjekata naracije i njihovo neuklapanje u određene sredine, zapravo neuspjeh pronalaženja svog mjesta pod suncem, jer gdje god da se nalazi centralni, ženski, subjekt se osjeća strancem.
«...žensko pismo će se kao književni model osamdesetih i devedesetih godina 20. vijeka ponajviše uspostaviti u hrvatskoj književnoj praksi (...), a u bosanskoj književnosti samo sporadično, u poeziji Feride Duraković, prozi Alme Lazarevske i Jasne Šamić, dok će žene pisci počesto zastupati stajalište muškocentričnog kulturnog koda (Melika Salihbeg Bosnawi, npr.). Time je njihov značaj veći, a pogotovu stoga što na tragu sub-kulturnog pokreta seksualne revolucije u dominantno mušku patrijarhalnu kulturu uvode identitet drugog, ženskog rakursa koji relativizira patrijarhalni apriorizam tabua – da bi ga na koncu potpuno odbacio.»
Roman je sastavljen iz tri dnevnika, dva muška i jednog ženskog, iako je ženski zapis centralni roman ipak i svojom strukturom govori o prevlasti muškog nad ženskim. Čak i centralni dnevnički zapis gubi svoju žensku originalnost na kraju kada biva samo parafraziran i uklopljen u muški zapis.
Dakle, iako je centralni dio romana ženski dnevnik i ženska vizura, roman se ne završava ženskim glasom, već muškim. Muškarčeva riječ je, ipak, posljednja, on je nosilac moći koliko god se žene borile protiv toga. Autorica je to odlično predstavila ne samo sadržajem svog romana već i njegovom strukturom.
Prema klasifikaciji Envera Kazaza roman Jasne Šamić spada u novi ratni roman pseudodnevničkog modela. «Njen roman Mraz i pepeo strukturiran je kao dnevnička hronika moralno-etičkog i ideološkog aspekta bivše južnoslavenske zajednice, a onda i kao hronika jedne duhovne biografije, pri čemu junakinja romana Višnja nosi mnogo od autobiografskih crta aktuelne autorke romana. Nadalje, kroz dnevnike koje fiktivna autorka romana preuzima od oca odslikava se tragično iskustvo II svjetskog rata i totalitarnih obrazaca komunističke ideologije. Naredni važan momenat ovoga romana jeste ženska vizura događaja (...). Ta polimodalna strukturiranost ovog romana pokazuje se kao njegova značajna prednost, jer višeplana naracija u kaleidoskopskoj strukturi romana otvara prostor koliko za sliku duhovnog profila jedne biografije, toliko i za analitički zahvat u deformitete moralno nagriženog, destruiranog društva, a potom i za hroničarski zahvat u formi dnevničkih bilježaka u povijesni lanac zbivanja.»
Roman svojom kompozicijom predstavlja suočenost muško-ženskog pisma. Čitajući roman upoznat ćemo se sa Višnjom, njenim ocem i rođakom, zapravo upoznat ćemo se sa njihovim intimnim ispisivanjem sebe po papiru i njihovom skrivenom željom da budu pročitani, tj. da njihovi rukopisi jednog dana budu objavljeni.
Iskustvo junakinje romana ukazuje se u formi kritike društvene prakse. Posjedovanje stana bez kupatila, nemogućnost dobijanja boravišne vize u Francuskoj i iznenadna Partijska vježba za slučaj napada i potrebu odbrane, zapravo su samo dijelovi ironijske slike društva i vremena u kome se glavna junakinja našla.
U romanu je izvršena polarizacija svijeta rata i svijeta mira kroz dnevničke zapise oca i kćerke, pri čemu slika drugog svijeta (svijeta mira) predstavlja zapravo sliku pripreme za prvi (ratni) svijet. Treću sliku predstavlja Višnjin rođak koji uokviruje prve dvije slike i predstavlja predratnu sliku koja, zapravo, ništa ne govori o onome što slijedi, tj. ignoriše trenutna zbivanja i vremenski okvir u kojem se nalazi radi ljubavi koju osjeća i koja ga zbunjuje.
Ljubav je ono za što se treba i vrijedi žrtvovati, sve ostalo nema smisla!
Naslov romana plijeni pažnju svojom neobičnošću i simbolikom. Mraz i pepeo! Pepeo je lako predvidiv i odrediv simbol, obično se povezuje sa smrću. Tijelo nakon što ga duša napusti pretvara se u prah, odnosno pepeo. Dakle, drugi dio dvočlanog naziva romana simbol je smrti, ali ono što izmiče jednostavnoj otkrivenosti simbola jeste prvi dio naziva, a to je mraz. Pročitavši roman njegov naziv će nam se ukazati kao majstorski izveden simbol cjelokupnog djela. Smrt se provlači kroz cijeli roman. U uvodnom dijelu se upoznajemo sa smrću majke prvog naratora (Višnjinog rođaka) koja će omogućiti da se cijela priča desi, tj. da se tri dnevnika povežu i načine jednu priču. Slijedi smrt Višnjinog oca koja je usko povezana sa simboličnom smrću jednog poretka, državnog uređenja, jedne ideologije. Mraz! Mraz je zapravo predsmrtno stanje, zaleđenost, vrijeme na prijelazu. Mraz može da se okrene životu ili smrti, tj. da pod dejstvom sunčanih zraka nestane ili da pređe u snijeg i zimu koja simbolizira prestanak života, tj. smrt prirode. Budući da se roman zove Mraz i pepeo, dakle na prvom mjestu stoji mraz, a na drugom pepeo, znamo u kojem pravcu je mraz krenuo. Očeva bolest, njegovo predsmrtno stanje, i vrijeme o kojem svjedoče njegovi dnevnici, vrijeme političkih previranja, predstavljaju mraz. Interesantna je i mogućnost da očev dnevnik predstavlja historijsku alegoriju, tj. da se pod krinkom specifičnog ambijentiranja dalekih hronotopa (historijskih tema – u ovom slučaju Drugog svjetskog rata) predstavlja slika stvarnosti, prezent.
Dakle, i u samom nazivu romana možemo prepoznati predsmrtno i smrtno stanje, sve ono što je zapravo romanom predstavljeno i opisano sročeno je u dvije tako jednostavne naslovne riječi, Mraz i pepeo.
|
|
