O autoru:
Ivan Dobnik /1960 Celje/, pjesnik, kritik, esejist, prevodilac, urednik.
Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani studirao filozofiju i književnost. Svoja djela objavljuje u slovenačkim i evropskim literarnim revijama.
Član je uredničkog odbora revije Apokalipsa i odgovorni urednik Poetikona, revije za poeziju i književna pitanja. Ustanovitelj je Hiše poezije u Ljubljani i umjetnički direktor festivala Herbersteinska srečanja u Velenju.
Njegove pjesme su prevedene na engleski, njemački, francuski, hrvatski, srpski, rumunski, češki, slovački, poljski i bjeloruski jezik. Kao samostalni književnik živi u Ljubljani.
POEZIJA MAGIČNE SREDOZEMSKE METAFIZIKE
Boris Jovanović Kastel, Ručak na hridini, Izdanje autora i prijatelja, Podgorica 2010.
Ručak na hridini je izuzetna pjesnička knjiga poezije, koja sija i svijetli u najpotpunijem pjesničkom smislu izvornu, kastelovsku viziju poetičkog kosmosa kroz konkretnu pokrajinu Sredozemlja. Sredozemlje je, bez sumnje, kult i mit svakoga velikog pjesnika, pisaca, mislilaca, filozofa, slikara ili bilo kojeg drugog umjetnika. To je inspiracija i san bivanja, nebo za ljubav i bezvrijeme pjesničkog stvaralaštva, raj za meditaciju sredozemske matafizike koja se u pjesništvu izuzetno darovitog crnogorskog pjesnika Borisa Jovanovića Kastela pokazuje u svom najpotpunijem obliku.
Radi se o ljepoti i boli, o radosti i rani, o blizini i daljini kroz ljubav, radi se, dakle, o svemu što prolazi, odlazi i ostaje kroz poeziju vječito, besmrtno i neuništivo. Pjesnički univerzum B. J. Kastela mogli bi opredijeliti kao specifičnu poetično – sredozemsku metafiziku, kao univerzum magične poetike koja opijevava ljepotu i tragediju ljudskog u najširem području Sredozemskog mora.
Mediteran Kavafisa i Seferisa, ali i Kvazimoda i Montalea, te Sapfo, Valéryja, Kamija i brojnih drugih poeta Španjolske, Grčke, Italije, jadranske obale, maloazijske i sjevernoafričke obale, jeste opijat za stvaranje jedne od najvećih poetičkih atmosfera svjetske poezije. Boris Jovanović Kastel se rodio među ove najveće, najbolje čiste duše morskog i vazdušnog jezika. Sanja i piše, piše i sanja, pjeva, stvara, kroz pjesme širi talase novog i drukčijeg čovječanstva, troši sjeme za humanizam budućnosti koja je sa njegovim bićem već ovdje, među nama. I takvu nebesko-zemaljsku filozofiju poezije donosi svaki pravi pjesnik tako što se bogato napaja u ostvarenju pjesnika prošlih doba, i onda ih povezuje, pa sa svojom »božanstvenom« kreacijom daruje ljudskim bićima potpunu preporođenost.
Ručak na hridini je za naš suvremeni evropski prostor izuzetno značajna pjesnička knjiga. U vihorima kataklizmatičkih i grubih društveno-političkih promjena Balkana, Evrope i Planeta, vidim u takvoj poeziji najvišu, najpotpuniju nadu za čitavu čovječanstvo. Poezija B. J. Kastela je svetionik na hridini u tom sveopštem vihoru i kaosu vrijednosti. Tu je nebo umirenosti drukčije. Kastelove pjesničke riječi kao riječi vatesa (proroka) povezuju i spajaju, umiruju sa čistom svjetlošću Sredozemlja, umivaju sa talasima Mediterana, miluju njegovim vjetrom. Zato ova poezija dodiruje našu unutrašnjost sa jezikom s one strane izrečenosti, stvarnoga i zemaljskoga.
B. J. Kastel se tako kao predstavnik najmodernije crnogorske poezije naseljuje sa svojim pjesničkim viđenjem svijeta na nebu – sazviježđu svjetske poezije. On beskompromisno ustrajava kod ljepote i etike mora i kopna, plovidbe i ljubavi, intime i bespovratka, kod bratskog povezivanja različitosti sa izuzetnom snagom riječi, briljancom stila i kulturom međučovječanskog. Ručak na hridini je metafizički prostor prelaza u svevrijeme i sveprostor svemira na pjesnički način. Čudesno sijajući riječima, Kastel nas uvodi u sredine morskog vazduha i hodočašća sredozemskim lukama, kroz jezgra sudbina i događaja, a opet je na sigurnom, na hridini magičnog, poetičkog kosmosa svoje poezije.
|
|
