O autoru:
Josip Osti je rođen u Sarajevu gdje je bio učenik Prve gimnazije; diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; u rodnom gradu bio dugogodišnji urednik u izdavačkoj kući Veselin Masleša, i godinama
bio Direktor međunarodne književne manifestacije Sarajevski Dani Poezije. Autor niza djela gotovo svih žanrova, posebno poetskih; preveo devedeset knjiga sa slovenačkog.
Njegove knjige su prevođene na mnoge evropske jezike.
Dobitnik je mnogih književnih nagrada.
Živi u Sloveniji kao slobodni umjetnik.
PJESNIČKO SUOČAVANJE SA MEDITERANOM
Boris Jovanović Kastel, Ručak na hridini (poezija), Izdanje autora i prijatelja, Podgorica, 2010.
Prvi moj susret s poezijom Borisa Jovanovića Kastela bio je veoma prijatno čitalačko iznenađenje, jer se radi o pjesniku koji je, usprkos mladosti, već opsežnim opusom, prepoznatljivim glasom i rukopisom, moderno artikulirao svoju fasciniranost Mediteranom. Magičnim prostorom, u kojem se, pored ruža morskih struja i vjetrova, dotiču, grle i ljube more, nebo, zemlja i plamen sunca, zrcaleći se u njegovoj povijesti, kulturi i umjetnosti. Prema kojem malo ko od onih, koji ga, kao i ja, osjećaju duhovnim zavičajem, može ostati ravnodušan. A kako i da bude drugačije kada je Mediteran, latinski naziv središnjeg prostora, u antičko doba poznate Zemlje, nesumnjivo kolijevke europske kulture. A to je ostao i kasnije, jer je iz Sredozemlja toplo Sredozemno more bilo jedini put otkrivanja mnogih drugih, pa i dalekih nepoznatih krajeva svijeta (ne samo Amerike), te upoznavanja s poviješću i kulturom njihovih žitelja. Kastel je svoje pjesničko suočavanje s Mediteranom i svoje moreplovstvo njime, kakve dosad nismo sreli u crnogorskoj poeziji (i ne samo crnogorskoj), usmjerio pretežno vraćanju njegovim obalama i opisivanju svojeg lutalaštva. Po nečem sličnom Odisejevom povratku na Itaku, ali, po mnogo čemu, i različitom. Ponajviše otkrivanjima i istraživanjima prašinom zaborava prekrite burne povijesti Mediterana i njegovih bogatih kulturnih riznica. Pogled u prozirnost morskog plićaka Sredozemnog mora u svakodnevnom životu čak i mnogih Mediteranaca preusmjerio je u dokučivanje tajni koje kriju njegove tamne dubine, koje pjesnik naziva podmorjem, u kojima leže ostaci »potonulog svijeta« iz krhotina kojeg kaleidoskopski slaže svoje pjesničke mozaike. Krhotinama zaboravljenog kosmosa Sredozemlja, nađenim u muzejima, arhivima, bibliotekama…, dodaje viđeno i doživljeno u lukama brojnih mediteranskih gradova, crkvama, krčmama, bordelima… Time mitsko, povijesno i današnje postaje »unutrašnje more« njegovog pjesničkog svijeta, melodično ustalasanog, koji opija i omamljuje, bilo da uspavljuje ili rasanjuje, budi i/ili otrežnjava… Tako hvalospjevima, kao i žalopojkama, njihovom himničnošću ili elegičnošću, ne rijetko medjusobno nerazlučivo prepletenim i povezanim sunčanom mišlju, kako Albert Camus naziva mjeru života »u kojoj je od Grkā priroda stajala uvijek u ravnoteži s postojanjem«. Takvom mišlju, radoznalom, upornom, pronicljivom i sistematičnom, istodobno južnjački senzibilnom i strasnom, obasjano je i Kastelovo pjesničko viđenje i poimanje Mediterana, jer, poput Camusa, vjeruje da se »mladost svijeta nalazi uvijek oko istih obala«. Oko obala Sredozemnog mora, trajno obilježenih sizifovskom ustrajnošću, prometejskom pobunom i ikarovskim uzletima.
Vjerujem da knjiga koju držite u ruci - izbor Kastelovih pjesama Ručak na hridini, u kojoj su onima, kako sam lijepo kaže, iz mediteranskog arhiva dodane nove, ne samo potvrđuje rečeno, nego bi se tome još mnogo šta dalo pridodati. A najvažnije je, čini mi se, njegove pjesme čitati otvorenog srca, jer nam one, svakim novim čitanjem, sve šire otvaraju svoje dveri i uvode nas u čudesne odaje upjesmljenog mediteranskog prostora neiscrpnih ljepota i tajnovitosti, podstičući nas i same na maštanje. A znano je da je mašta kraljica stvaralaštva.
|
|
