O autoru
Nedim Gürsel, rođen 1951. godine na jugu Anadolije, turski je pisac koji odavno živi u Parizu. U Istanbulu je završio čuvenu francusku gimnaziju Galatasaray. Nakon gimnazije, odlazi u Pariz gdje studira literaturu, a godine 1979. brani doktorat na Sorboni iz komparativne književnosti, na djelu Louisa Aragona i Nazima Hikmeta. Vojni udar 1980. sprečava ga da se vrati u rodnu zemlju. Od tada živi u Parizu, gdje je do nedavno bio direktor iztraživanja u Centru za naučna istraživanja (CNRS) i predavao na Sorboni i na INALCOu tursku književnost. Autor je četrdeset knjiga različitih žanrova, od toga dvadesetak romana. Piše na turskom, a gotovo sve njegove knjige prevedene su na francuski. Nedim Gürsel je dobitnik turskih i francuskih književnih nagrada, ali je već zbog prvih svojih romana pokretana u njegovoj rodnoj zemlji protiv njega sudska parnica, a njegovi romani zabranjivani.
Jasna Šamić, rođena u Sarajevu gdje je profesor Filozofskog fakulteta do 1992; jedno vrijeme direktor istraživanja u Francuskom naučnom centru (CNRS), saradnik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, predavala jezike, istoriju i književnosti Balkana na univerzitetu Marc Bloch, Strasbourg. Autor brojnih knjiga svih žanrova, prevodila sa mnogih jezika na bosanski (srpskohrvatski) i sa bosanskog i osmanskog turskog na francuski jezik. Autor filmova i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku. Živi u Parizu. Laureat francuskih nagrada Stendhal, Gauchez-Philippot, Prix du public du Salon du livre des Balkans, međunarodne nagrade Naji Naam, i književnih nagrada u Bosni, npr. Fondacije za izdavaštvo, i Zlatna jabuka.
PROLOG ZA ČETRDESET KRATKIH PJESAMA
prevela s turskog Jasna Šamić
Počeo sam pisati vrlo rano. Objavljivati takođe. Već od devet godina švrljao sam junačke pesme u školskim sveskama. Bilo je tu ritma, i patriotskih osjećanja. Imitirao sam Yahya Kemalove "Konjanike" koji su prešli plavi Dunav ili osmanske panegirike. Te pjesme objavljene su u časopisu Dječija sedmica. Trebale su da prođu godine da bih shvatio da one nemaju nikakve veze sa poezijom. Čitanje pravih pjesnika me je udaljilo od ovih pjesama, i počeo sam pisati kratke priče. Ali u njima sam uvijek nastojao stvoriti poetičnu atmosferu. Kao i svaki pjesnik, želio sam da jezik više ne bude sredstvo samo komunikacije, nego sam sebi cilj. Ne znam jesam li to postigao, a moji romani, putopisi i eseji pratili su moje pripovijetke. Kasnije sam puno pisao o poeziji, ali nisam više napisao ni jednu pjesmu.
U jednom trenutku mog života pojavila se jedna žena s druge strane Atlantika koja me inspirirala da napišem ove kratke erotske pjesme u obliku haiku poezije. Nisam tu uvijek poštivao sedamnaest slogova, iako sam slijedio strukturu, a ponekad i pravila ovog japanskog žanra. Pjesme su prvo objavljene u turskim književnim časopisima, a potom u maloj zbirci koja je odjeknula u književnim krugovima.
Doba kada sam napisao ovih četrdesetak kratkih pjesama za jedan dugi rastanak je prohujalo, ali mi je za uvijek ostalo u sjećanju. I u mom tijelu.
Nedim Gürsel
Ženi što se naglo pojavila u noći
NA POČETKU BIJAŠE LJUBAV
Moja adresa - nepoznata
Otkad u njenom tijelu boravim
1.
Tijela spletenih smo zaspali
U hotelu
Krevet smo prezreli
2.
Čim tvoj pogled
Kožu mi okrzne
Truba se zaori
3.
U mrežu ljubavi
Uhvaćeni
U beskraju sladostrasti
4.
U snu smo
Isprepleteni bili
Snovi su nam se spojili
5.
Vlažne kose
Ko u francuskoj pjesmi
Iz kiše izranjaš
6.
Kraj tebe ležeći
Zvijer u tebi
Probudiću, strahujući
7.
Svjetlo si upalila
Kraj prozora
Odjeću skinula
8.
U snu si usne pomjerala
U zoru je sjenka
Satira parkom prolazila
9.
Dižem se, ti kraj mene
Razmičem zavjesu
Dan ti šamara lice
10.
S drveća je
Odavno sva zelen opala
Na granama njihovim - tvoja golotinja
11.
Na tebi ležeći
Mojom golotinjom
Tvoju prekrivajući
12.
Vidim te kroz prozor
Potpuno nagu
U šumi od betona
13.
Lampu sam ugasio
Tvoje lice je svijetlilo
U mraku
14.
Mračna šuma
Pjevuši
Među bedrima ti
15.
Nakon ljubavi
Naša tijela odavno su hladna
Dok se u bašti stablo preznojava
16.
Za ruke se držimo
U ponor
Padajući
17.
Klizi
Moja tečnost
U tvojoj ruci
18.
Usne ti se otvorile pa zatvorile
Tečnost iz mog tijela popile
Tijela što gori od žeđi
19.
Naša su tijela
Bez daha ostala
Od tvojih strmih oblina
20.
Ne hrđa
U tvom tijelu
Željezo obrađeno
21.
Tvoja puna i rumena usta
U mojim ustima
Duboko u tebi - moje oči
22.
Predveče
Kad se parkovi zatvaraju
Stižeš snena kipovima obljubljena
23.
U vrelom podnevu
Gole stijene i
Gušter na uzavreloj ti koži
24.
Jedna oštra igla
Tijelo mi probada
U ritmu tvojih koraka
25.
Poput pastuva
Kad se na kobilu propinje
Savladao sam tvoje obline
26.
U mraku
Kao rijeka
Tvoje tijelo teče
27.
Prije smrti
Još jednom
Zagrli me
28.
Svojim srpom
Naše dane
Smrt je pokosila
POTOM RASTANAK
Od kako si otišla
Tvoj miris u sebi nosim
29.
Iza mene si ostala
Okrenuh se pogledah
Već si nestala
30.
Otvorio sam prozor
Soba se zvijezdama ispunila
Prazan krevet, odjeća ti obješena
31.
Tvoje odsustvo
Bunar je
Koji ne odjekuje
32.
Od sada si
Tek glas
Na telefonu
33.
Odsutnost tvoja je bila
Zahrđala sablja
U moje tijelo se zarila
34.
Hladnoću sam osjetio
Poput delfina u moru
Koji se mrznuo
35.
Te kuće
Uzavrele iznutra
U noći punoj prijetnje
36.
Zâtvori kule zidine
U gradu tvome sam
Na tebe osuđen
37.
S drugom ženom sam pošao
Težinu ti što ponoru vuče
Osjećao
38.
Kućom bez predaha
Brodim
Ljubav s ogledalima vodim
39.
Bliži od ove kuće
Golub mi je
Na balkonu
40.
Završio sam put
Nisam te našao
U hotelskim sobama smrt sam živio
|
|
