O autoru
Nadan Filipović je rođen u Sarajevu gdje je i studirao prirodne nauke i hemiju, profesor na Fakultetu u Banja Luci do izbijanja posljednjeg rata na Balkanu, danas živi u Perthu, Autralija; bavi se istraživačkim radom, piše i objavljuje romane i pripovijetke.
Sirano kao sudbina
Uvod
Proročanstvo ili nešto što liči na proročanstvo, ili pak neko predskazanje i ne bi bilo ono što jeste, ako ne bi bilo makar djelomično ispunjeno u makar manjoj ili većoj mjeri. Ili čak potpuno ostvareno u realnosti, upravo kao rezultat toga zbog čega je “prorečeno” i zbog čega je pretpostavljeno, te u nekim, doista rijetkim slučajevima, “uzrokuje” da se dogodi očekivani ili predviđeni događaj i na taj način i pored pretpostavljene “doze” sumnjičavosti potvrđuje vlastitu manjuviše “tačnost”.
Uostalom, činjenica da nešto nikako ne može biti shvaćeno, ni objašnjeno, ne znači da nije tako, posebno kada se zna da su se neke priče iz druge ruke ostvarile kao proročanstvo, ili barem kao njegova naslućena sjena.
Inače, da nije tako ne bi moglo spadati u kategoriju proročanstava ili neke vrste predskazanja, kao što i različita čuda ne bi bila čuda kada bi se često ponavljala, a zna se da se stvarna ubjedljiva čuda nikad ne ponavljaju.
Ima puno primjera da su djelomično ili uveliko ostvarena proročanstva ili čak benigna, naivno izrečena predskazanja utemeljena i ostvarena u stvarnosti, odnosno čini se da su događaji koji dolaze i dođu imali svoju formiranu prediktivnu sjenu prije samog, često sasvim slučajnog i nehotičnog proročanstva čija zadaća i nije da (u)kaže budućnost, već da je ostvari i svrsta tu budućnost u područje suočavanja s pitanjima koja dugo, a uglavnom zauvijek, ostanu bez suvislog odgovora.
Ima onih koji u svome sujevjerju ili praznovjerju negdje u kutku misli i u svojim strahovima od misli, ipak, vjeruju da se češće ostvaruju morbidna proročanstva onih koji su, sa ili bez vlastite krivice zbog svoje dobrote, plemenitosti i, nadasve, povjerenja u ljude pretrpjeli bol i u sebi izgradili i zatomili osjećaj neoprostive nepravde, a takva proročanstva izazivaju najviše nelagoda i strahova od njih, bez razlike jesu li oni koje obuzme strah praznovjerni, punovjerni, sujevjerni ili nesujevjerni.
Zaista, nikad nisam bio sujevjeran ili praznovjeran, čak ni punovjeran da povjerujem u nešto nadnaravno ili u postojanje sila ili entiteta s druge strane stvarnosti koje ne odgovaraju zakonima prirode ili nisu podložni naučnom razumijevanju, a takođe nikad nisam bio zarobljenik nerazumnih vjerovanja da su zbivanja u budućnosti uzrokovana nekim konkretnim određenim dešavanjima iz bliže ili dalje prošlosti, dakle bivšim sjenama spremnim ili spremanih za skok u budućnost i pri čemu ne postoji nikakav logički uzročno-posljedični odnos između činjenja tih radnji iz prošlosti i događaja u budućnosti, a koji neko ili neki mogu smatrati sjenama iz spomenute prošlosti kao nekim neopominjućim prethodnicama budućnosti i realnim događajima koji postaju dio ili dijelovi mozaika proročanstva u (p)ostajanju.
Upravo pišem jedan kraći “tespih” priča, o nečemu lično doživljenom iz relativno bliske prošlosti, a što nastojim što vjernije opisati, te o događajima iz tadašnje budućnosti koja je uslijedila nakon događaja iz tada meni i drugim oko mene bliske prošlosti, a koja nije ni sada predaleka kao neki moj pluskvamperfekt, svakako ako se u obzir uzme činjenica da pojam “sada”, u mikročestici vremena prestaje to biti u momentu izgovaranja ili pisanja te riječi možda najkratkotrajnijeg postojanja.
Svaka (ne)namjerna sličnost ili čak podudarnost s likovima koji su sada mrtvi ili su još na životu je rezultat moje imaginacije doživljene u toj prošlosti koja još nije prošla već je, u manjoj mjeri, zakoračila i u realni prezent.
Zamolio bih one koji među ovim redovima eventualno “iščeprkaju” nešto što bi možda moglo povrijediti njihova osjećanja da unaprijed prime moje duboko izvinjenje i ne “zahatore” mi što sam mnoga dešavanja opisao (oslikao) na onaj način kako sam ih sam doživio i vidio, a bez ikakve namjere da povrijedim bilo koga pokojnog ili još živog, svakako pod pretpostavkom da istina, ma koliko izgledala subjektivna ne može biti uvredljiva, ako se objektivnost može potkrijepiti čistim činjenicama i spoznajama onih koji su detaljno upoznati sa svim okolnostima.
|
|
